PëRMBLEDHJE
4. kolovoza 1995., u 5 sati ujutro, raketiranjem odašiljača Ćelavac započela je vojno-redarstvena operacija Oluja. Združene snage Specijalne policije MUP-a RH, među kojima su bili i pripadnici zadarskih Poskoka, kretale su se na jednom od glavnih pravaca na Velebitu, na potezu Mali Golić - Mali Alan - Crveni Potoci - Male i Velike Žuljine - Ćelavac, gdje ih je te 1995. zatekla kamera Hrvatske televizije. Upravo na tom mjestu počinje priča zadarskih Poskoka.
25 godina od završetka vojno-redarstvene akcije Oluja Velebit je ponovno spojio suborce, pripadnike Specijalne policije MUP-a RH (SJP), zadarske Poskoke. Nekada mahom mladići u ranim 20-ima prisjetili su se svojih velebitskih dana - od dolaska na strateški važne visove Velebita do završne oslobodilačke akcije Oluja. Planina koja ne oprašta, koja inspirira, koju se voli i pamti, četiri je ljeta i tri zime bila njihov drugi dom.
Kroz obilje arhivskog materijala, privatnih snimki i fotografija pratimo priču o suživotu čovjeka i prirode u ratnim danima, mjesecima i godinama na jednoj od najljepših ali i najsurovijih hrvatskih planina na kojoj su opstali samo oni koji su poštovali njezine zakone. S jedne strane neprijatelj, s druge surova priroda i imenjaci poskoci. Ćudljivost Velebita sama je po sebi bila stalna i trajna opasnost.
Četiri ljeta, tri zime inspirativna je priča o ostanku i opstanku generacije hrabrih i odvažnih.