Apsurdistan: Most u grlu

PëRMBLEDHJE

'Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova...'
Tako je o mostovima govorio Ivo Andrić. I doista, ima u mostovima nešto čudesno, tajnovito, gotovo mistično. Oni spajaju ono što je po prirodi razdvojeno, dvije obale ili u prenesenom smislu dva svijeta.
I Hrvatska je desetljećima, pa i stoljećima bila zemlja lijepih, velikih i funkcionalnih mostova, a Hrvati su slovili kao vrsni građevinari i graditelji mostova. A onda, posljednjih petnaestak godina, negdje je zapelo. Iako smo ih nazivali kapitalnim projektima ili nacionalnim interesima, sve je više mostova koji ne vode nikamo ili na završetak njihove izgradnje čekamo unedogled. Mostovi su u nas, umjesto mjesta spajanja, postali mjesta razdvajanja, a prisjetimo ih se tek tijekom predizbornih kampanja.
Zašto je tome tako, kako to utječe na živote ljudi koji žive oko njih i jesu li mostovi zapravo ogledalo društva, samo su neka od pitanja na koja smo pokušali pronaći odgovor.