Kuhinja moga kraja

PëRMBLEDHJE

Terezija Erić (1976), Debeljača. Dama koja ponosno nosi crvene cizmice, tradicionalni simbol mađarske narodne nošnje. U njenom srcu i u kuhinji, mešaju se Srbija i Mađarska. Supruga Igora rodom iz Trstenika upoznala je i osvojila u lokalnoj piceriji, gde je Igor radio. Njih dvoje kažu da ne postoji "mešoviti brak već samo brak iz ljubavi. Zajedno podižu svoja četiri sina ali imaju dovoljno ljubavi koju pružaju i deci kojoj su hranitelji. Terezija je svestrana i ističe da je zadovoljna postignutim. Jedina žal joj je ostala za vremenima kada se amaterski bavila glumom. Danas, ima druge prioritete, pre svega brigu o deci, ali u slobodno vreme voli da skuplja recepte i da se druži sa članicama udruženja žena iz Debeljče koje se bave ručnim radovima. Njen duh je veseo kao i njena nošnja. Ostale učesnice serijala iz druženja sa Terezijom naučile su ne samo koja su to tradicionalna jela mađarske kuhinje i kako se prave, već i njihove mađarske nazive. Za svoje ukućane kaže da su pravi gurmani, pa kako je okružena muškarcima, a budući po struci poslastičar, svaki ručak ume dobrano da začini poslasticom. Tako je bilo i kada je predstavljala svoju kuhinju novim drugaricama.