Halloween (D.G. Green) – Povratak korijenima Michaela Myersa, najstrašnijeg ubojice svih vremena
Da se odmah razumijemo, novi Halloween nije toliko sjajan koliko mu zbrajaju generally favorable reviews” po svijetu i koliko su svi prethodnici bili loši.
Tajna masovnog uspjeha i aklamacije oživljavanja kulta Michaela Myersa leži u riskantnoj igri potpune rekonstrukcije originala i igranja na staromodne horor fore i građenje jeze. Producenti i redatelj su se odlučili za princip “tributea” originalu umjesto preuzimanja popularnih slasher koljačina koje su to vrijednije što proliju više hektolitara krvi i smisle morbidnije načine ubijanja. To nikako ne znači da je Michael Myers postao nježan u novom dijelu. Dapače, još uvijek je opasan i neshvatljiv, šutljiv i misteriozan te nadljudski snažan i nedokučiv.
Od prvih scena dolaska novinara istraživača u umobolnicu iz koje će biti premješten pa sve do posljednjeg obračuna sa ženama svog života Michael Myers i njegova prisutnost stvarana je tako da izaziva jezu u tijelu gledatelja. Metafizika njegove maske je onaj moment koji zapravo radi scenaristički blud i odmak od realnosti straha od Michaelova noža i njegove potrebe za klanjem ljudi. Za razliku od verzija Roba Zombieja ili Stevea Minera, Green se drži Carpenterovih načela samo je povećao broj žrtava ne dajući neki osobiti smisao u njihovom nizanju. Michael teško diše i sporo hoda po noći s krvavim nožem među djecom u kostimima na Noć vještica pritom sijući žrtve. Novi film je vjeran u praćenju Carpenterovog originala i po scenarijskim nelogičnostima i po propustima. Jednako tako ide ukorak s vremenom prateći i povremeno zajedljivo komentirajući kroz ponašanje novih srednjoškolaca – njihov pogled na vrijeme i zločine iz prošlosti njihovih roditelja (izvrsno je napisana epizoda malog crnca, djeteta na čuvanju, čija dadilja i njen dečko poginu od MM-a). Laurie Strode (Jamie Lee Curtis) nije dovoljno razrađena osim što uvjerljivo portretira paranoičnu luđakinju prepunu trauma koje je prenijela na svoju kći i jedinu zaštitu ima u preskoku generacija od svoje unuke. Na toj liniji film ima svojevrsnu girl power poruku jer žene će po tko zna koji puta doći Michaela Myersa glave. Nešto kao što je već viđeno u pokušaju prenošenja kulta ludila i ubijanja s njega na djevojčicu u četvrtom dijelu. Film pati od nelogičnosti s obzirom na scenarij ali isto tako
Glazba je jednako efektna kao i prije 40 godina. Minimalistički prosede Johna Carpentera je dodatno ulijevao strah u kosti vječnom pulsirajućom temom koja je pratila teško disanje Michaela Myersa dok je brojao svoje žrtve trenutak prije negoli će ih zabiti metalnim kuhinjskim noževima. Toliko popularni jump scare momenti srezani su na minimum za ovu vrstu filmova. Sve u svemu, Noć vještica je daleko od lošeg filma i osim drugog dijela sigurno je riječ o najboljem dijelu iz serijala. Sigurno će polučiti mogući još koji dio, ali sve to nije rezultat njegove fantastike nego samo činjenice da se horor jeza treba rebootati na stare načine snimanja paziti na izvore straha ljudi, a ne nastojati što ih jače šokirati. (Andreja Galić)
7-8/10
