Mislim, kopam, jesam

PëRMBLEDHJE

Gotovo da nema čovjeka koji bar jednom nije rekao "dosta mi je grada, buke automobila i zagađenja, želio bih živjeti u prirodi", ali rijetki su se i odvažili na taj čin. Ovo je dokumentarni film o njima.
Prva priča nas upoznaje s bračnim parom Kiš, intelektualcima koji su napustili svoja radna mjesta u Zagrebu i smjestili se ispod Motovuna u Istri. Jaki individualci, žive i obrađuju svoj vrt po uzoru na velikog učitelja Fukuokua iz Japana, začetnika ideje o permakulturi - organskom uzgoju povrća bez pesticida.
Druga je priča snimljena u Japanu, u vrtu gospođe Matsuo, također sljedbenice Fukuoke i učenice Kamaguchija. Dugi niz godina gospođa Matsuo uređuje svoj organski vrt u kojem sve živi u harmoniji - ljudi, zemlja, biljke i životinje. Njezin je moto da je u životu važno učiniti nešto dobro i za druge ljude, pa svojim učenicima predaje znanje i filozofiju života o nenasilju u prirodi.
Treća je priča o bračnom paru s malim djetetom koji žive na Učki. Kada je Armano Jeričević napuštao zanimanje stomatologa u Zagrebu i kupio napuštenu kuću na Učki, nije ni slutio da će mu nakon deset godina lutanja po svijetu, doslovno i duhovno, Učka i napušteno selo postati dom. I on svoj vrt obrađuje po uzoru na Fukuoku. Suptilno promišljanje života i život u skladu s prirodom, ovdje i danas, njegova je filozofija života.

Skenaristi: Ljubica Janković-Lazarić