Romano Bolković - 1 na 1: Krešimir Rogina

PëRMBLEDHJE

Krešimir Rogina poznati je hrvatski, zagrebački ali i svjetski arhitekt koji je realizirao niz raznorodnih projekata, najčešće u suradnji s Vinkom Penezićem. Već osamdesetih godina prošloga stoljeća nazivaju ih Spielbergom i Luckasom hrvatske arhitekture. Rogina se od samih početaka bavi pisanjem teorijskih tekstova i kritika, kolumni i knjiga, šest originalno napisanih, autorskih te tridesetak objavljenih naslova kao urednik i nakladnik, također i eksperimentom i vizionarstvom. Sedam puta osvaja nagrade na natječajima Shinkechiku i Central Glass u Tokiju u međunarodnoj konkurenciji koja se broji stotinama, katkada i tisućama kolega kandidata iz cijeloga svijeta. Četiri puta je izlagao na Venecijanskom bijenalu, dva puta na poziv umjetničkog direktora te najznačajnije likovne manifestacije na svijetu, a posljednji je put prije pet godina bio čak predstavnik druge države. Prema njegovim je zamislima sagrađeno i zdanje Lanterne/svjetionika prijateljstva u Tokamachiju u prefekturi Niigata u Japanu. Osnivač je međunarodne ljetne škole arhitekture u Grožnjanu i član suradnik HAZU-a. Radovi mu se nalaze u najznamenitijim galerijama i muzejima.
S Krešimirom Roginom razgovaramo o tome što je arhitektura, postoji li hrvatska arhitektura i imamo li mi arhitektonsku tradiciju ili samo kronologiju, nije li rijedak slučaj da nekoj arhitektonskoj skupini Ustavni sud mora održati lekciju, razumijemo li mi prostor, o Matoševoj uskoj varoši, uskim ljudima i nepostojanju kolosalnih prostora, o strahu od izuzetnosti i izuzetih ljudi, o fenomenu Viktora Kovačića, stanju u zagrebačkoj arhitekturi, zanijekanim zgradama, o tome zašto je važno pisati o arhitekturi, je li rani uspjeh u nas prokletstvo, živimo li u doba autentičnosti ili fejka i na kraju ima li naša sredina hrabrosti za veliku arhitekturu.