Julijana Aleksić: Nama pomorcima je danas WiFi žila kucavica bez koje ne možemo

Život pomoraca nikad nije bio lagan. Kažu, kruh sa sedam kora. Dugotrajna odsutnost od kuće, udaljenost od obitelji i prijatelja, stvaraju dodatni pritisak. No, tehnologija i u pomorstvu mijenja mnoge stvari – od navigacije do komunikacije. O tehnologiji u pomorstvu i o tome kako tehnologija utječe na živote pomoraca pričala nam je  Šibenčanka Julijana Aleksić, koja već godinama plovi na jahtama kao chief stewardess.
“Pomorac sam posljednjih 13 godina, plovila sam svuda po svijetu. Prošla sam i južni Tihi ocean, i Mikroneziju, Hong Kong, Australiju, cijelu istočnu obalu Amerike, preko Panamskog kanala do Galapagosa, uključujući Panamu i Kostariku”, kaže nam Julijana koju smo “ulovili” na Floridi. U ovoj rotaciji plovi na jahti dugoj 63 metra, s 13 članova posade.
“U jahtingu imate sezonske ugovore i rotacije – dva mjeseca ste na brodu pa ste dva mjeseca doma. Ugovor može biti i trajni ili na godinu dana, ali to ne znači da ne idete doma: kući ste svaka tri do četiri mjeseca, bar na dva tjedna do mjesec dana, pa se vratite na brod. Meni se na drugom ukrcaju desilo da sam bila šest mjeseci u komadu na brodu. To je bilo najduže razdoblje da sam bila na brodu i nakon toga sam rekla nikad više”, priča Julijana.
Na poziciji chief stewardess zadužena je za interijere, a to obuhvaća i tehnologije: televiziju, WiFi i sve ostale komunikacije koje moraju funkcionirati savršeno, ne samo za goste, nego i za posadu.
Sateliti i internet “otjerali” telegrafiste
“Tehnologija nam je”, kaže, “izuzetno važna jer osim kada smo na jedrima, ako motori stanu bez tehnologije nema dalje. Ima još onih pola sata do sat koliko traje UPS (uninterruptible power supply odnosno neprekidni izvor napajanja, op. red.), ovisno o opremljenosti broda. Kao što su nam voda i zrak neophodni za život, tako nam je u ovim vremenima – na sreću ili na žalost – WiFi dodatna žila kucavica bez koje ne možemo. Pogotovo kad si tisućama milja daleko od doma.”
Nekada je pomorcima jedina mogućnost kontakta s voljenima bila putem nekad nezamjenjivog, a danas iščezlog člana posade – telegrafista. S vremenom su se razvili (skupi) satelitski telefoni pa se razgovaralo uz prepaid kartice putem brodskog Iridium telefona. Kada se pojavila elektronička pošta, bila je ograničena samo na primanje poruka preko kompanijske adrese koju je imao svaki zaposlenik. Zbog ograničene propusnosti nije bilo dijeljenja fotografija i datoteka. Prednost je, naravno, imala poslovna komunikacija s agentima, kompanijom i ostalim dionicima. Tek nakon pristajanja u luci pomorci su mogli koristiti pristupni ključ i kupiti prepaid karticu.
Omogućiti kvalitetan internet na brodu nije isto kao što je omogućiti kvalitetan internet na kopnu. Okruženi ste morem ili oceanom, nema mreže antenskih tornjeva i kabela. No, i za to je pronađeno rješenje.
“Mnogo toga se u pomorstvu promijenilo u pozitivnom smislu. Razvili su se very small aperture terminali (VSAT) koji omogućuju jako dobru pokrivenost signalom”, kaže Julijana.
Very small aperture terminal je dvosmjerna zemaljska stanica koja prenosi i prima podatke od satelita. VSAT je visok manje od tri metra i omogućuje razmjenu podataka sa satelitom u uskom i širokom pojasu, u stvarnom vremenu. Podaci se sa satelita mogu preusmjeriti na druge udaljene terminale ili čvorišta oko planete. Kod VSAT-a može se pojaviti problem s latencijom koji ne bi postojao s fizičkom mrežom, a na kvalitetu signala mogu utjecati i vremenske prilike.
Oceanske komunikacijske “rupe”
“Na jahtama je internet obavezan. Sva posada kada se ukrca na brod, uz standardne postupke i upoznavanje, ubacuje se WhatsUp chat grupu, tako da je na jahtama internet nešto što moramo imati i u svako doba biti uključeni zbog međusobne komunikacije. Ako netko nije na brodu, ako se desi nešto važno, dobro ili loše, sva posada mora biti na vrijeme obaviještena da bude na brodu. Tako da smo na jahtama potpuno pokriveni, osim na nekim egzotičnim putovanjima kao što je bilo moje četrnaestodnevno putovanje do Galapagosa i francuske Polinezije. Na dijelu Tihog oceana postoji područje na kojem je internetska veza jako loša i desi se da nema signala dva-tri dana. Tada smo ograničeni na megabajte, odnosno samo na primanje i slanje WhatsUp poruka dok se ponovo ne uspostavi satelitska veza. Ne možemo trošiti više jer su resursi potrebni za navigaciju, za sigurnu plovidbu”, tumači Julijana. “I inače se sustav uspori ako se nas pet istovremeno ‘zakači’ na mrežu.”
Kvaliteta brodskog hardvera za komunikaciju ovisi o veličini broda, broju posade i putnika. Posada uglavnom međusobno komunicira radiovezom, a po potrebi tu je i spomenuta WhatsUp grupa u kojoj su svi članovi posade.
“To su dva primarna sredstva komunikacije. Osim toga, u vrijeme ručka smo više-manje svi skupa”, dodaje Julijana.
Ističe kako bi bilo suludo u današnje doba izgubiti kontakt sa svojima doma, ili propustiti nešto vezano uz potencijalni posao u Hrvatskoj: “Prva stvar ujutro kad se probudim je da uzmem mobitel u ruke. To mi je, na žalost, postala navika. Kažem ‘na žalost’ jer ne bih htjela biti ovisna o mobitelu, a vidim da postajem, koliko god se odupirala. Pa krenu poruke, emailovi, pa zvanje doma jer je vremenska razlika sada šest sati. Moraš biti tempirana, a na kraju krajeva tu je i posao. Ako si u poslu, ne možeš u svako doba posegnuti za mobitelom. A kada znaš da idemo u prelazak oceana, onda najaviš svojima da se možda nećemo čuti par dana i idemo dalje”.
Tehnologija i slobodno vrijeme na brodu
Kad gosti nisu na brodu, posada standardno ima slobodno vrijeme od 8 do 17, od ponedjeljka do petka. Subota i nedjelja ovise o dogovoru i rasporedu, tko je u gvardiji (dežurstvu) a tko nije. “Kada završimo posao, možemo ići na spavanje, do teretane, u šetnju. Dio posade uvijek ostaje na brodu.”
A kakva je uloga tehnologije u slobodnom vremenu posade?
“Na jahtama dosta posade ima svoj Netflix, Hulu ili Amazon Prime račun. Ja osobno baš ne gledam filmove. Otkako sam ušla u jahting, moja tolerancija za gledanje televizije je postala jako niska. Kad imate goste, nemate vremena za televiziju. Kad liježete u ponoć, nemate vremena biti na Laptopu, slati poruke ili gledati televiziju – samo se srušite u krevet i to je to. Koncentracija prilikom gledanja filma ili televizije, čak i prilikom odlaska u kino, mi je vrlo niska – sve preko devedeset minuta mi je naporno”, kroz smijeh govori Julijana.
Ističe i razvoj brodskih operativnih sustava: “Sada, na primjer, možemo preko iPada regulirati svijetla i klimu, podešavati zastore… Nema više petljanja po prekidačima. Prije smo morali ulaziti na svaku palubu posebno da bismo uključili zvučnike, a sada sve zvučnike imamo odvojene po palubama, ali njima upravljamo kroz jednu aplikaciju, sve u tri klika. To je veliki napredak. U posljednje dvije godine desile su se izmjene koje su nam jako olakšale posao”.
Što se društvenih mreža tiče, Julijana ima samo privatni Instagram. “S Facebooka sam se makla još 2015. Instagram imam na nagovor prijatelja koji žele vidjeti slike s mojih putovanja. Kažu mi: ‘Stavi nešto da vidimo gdje putuješ. I mi bismo malo putovali s tobom’. Zbog tih ljudi kojima toliko znači da vide gdje sam, da vide krajeve koje vjerojatno neće imati priliku vidjeti uživo, zadržala sam Instagram”, zaključila je Julijana Aleksić svoju priču o pomorcima (ili pomorstvu) i tehnologiji.
>>Anita Lauri Korajlija: Ljudski kontakt će ostati iznad svih tehnologija
>>Jadran Marinković: Pomorci zaslužuju besplatan internet
>>Bruno Kovačić: Tehnologiju, kao i vatru, treba kontrolirati
>>Goran Kulenović: Važno je kakav se sadržaj konzumira, a ne kojim putem
>>Hrvoje Handl, psihijatar: Moj posao preživio je u lockdownu zahvaljujući tehnologiji
U rubrici “Zašto volim tehnologiju” ljudi različitih struka i navika govore o svom pogledu na tehnologiju, o tome kojim se tehnologijama služe u poslovnom i privatnom životu te zašto im je tehnologija važna u radnoj svakodnevici i slobodnom vremenu.
Sadržaj je nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.
65