Ušća rijeka: Cetina

SADRžAJ

Autor Miro Andrić ovaj put neponovljive snimke i priče donosi iz neobičnog svijeta miješanja morske i riječne vode. A najveća takva mjesta upravo su ušća rijeka i nazivaju se estuariji.
No gdje završava rijeka, a počinje more i nije tako lako odrediti. Mnoge rijeke istarskog i dinarskog sliva su kratke, ali snažne. Serija nas upoznaje s karakteristikama vode i živog svijeta u tim graničnim područjima. Najveće rijeke su i s najvećim utjecajem na more. Njihov slatki tok u kišnim razdobljima prodire daleko u more, pomičući vodenu granicu ušća rijeka. No u dubinama se događa zanimljiv efekt. Po dnu riječnog korita more ide u suprotnom smjeru duboko se uvlačeći u kontinent. Nije čudno stoga zateći pri površini čisto slatkovodne vrste, dok se na dnu korita mogu pronaći čisto morske vrste. Postoje i vrste "vodeni oportunisti". Njima odgovara more, jer su originalno morske vrste, ali nimalo im ne smeta slatka voda. Postoje vrste koje bez slatke vode ne bi mogle osigurati nastavak vrste, a postoje vrste koje uopće ne podnose slatku vodu. Ista situacija je i sa slatkovodnim vrstama.
U 6 nastavka upoznat ćemo se sa 6 rijeka. Istarska Mirna i Raša, pa tri velike dalmatinske rijeke Zrmanja, Krka i Cetina te najveća Neretva.
Cetina svoju ljepotu i fenomene duguje kraškom podzemlju i velikom hidrološkom porječju. Cetina službeno započinje jednim od najmoćnijih izvora - velikom izazovu za ronjenje i kameru autora Mire Andrića.
Nakon umjetnog jezera, mirnog poljskog toka, probijanja kroz klance i brojnih brana Cetina nas iznenađuje i svojim ušćem. Jedno od njih je u Vruljama, snažnom podmorskom izvoru, ali ništa manje nije lijepa vizura Omiškog ušća i kanjona. Cetina daleko ulazi u more, baš kao što se more duboko uvlači u Cetinu. Lubini i cipli gotovo su normalne riječne ribe. No mi smo se divili endemskom glavoču crnotrusu jer nema ga nigdje druge. I u moru smo pronašli zanimljiva bića u velikom broju zahvaljujući Cetini.