Journey to the Sun

OPIS

Drama o prijateljstvu i ljubavi u suvremenoj Turskoj, tjeskobno opterećenoj političkom presijom spram političkih neistomišljenika režima, napose Kurda. Mladić Mehmet došao je prije dva mjeseca iz mjesta Tire u zapadnoj Turskoj u Istanbul kako bi pronašao posao. Radi kao tragač za podzemnim vodoma, dok je njegova djevojka Arzu zaposlenica praonice rublja. Jedne noći Mehmet pomogne Kurdu Berzanu, kojeg su napali turski nogometni navijači, i tako njih dvojica postaju najbolji prijatelji. Berzan je stariji od Mehmeta i već je dvije godine u Istanbulu, odakle je došao iz rodnog sela Zorduca, iz turskog dijela Kurdistana, blizu granice s Irakom. Berzan zarađuje kao ulični prodavač glazbenih diskova i kazeta, ali i politički je aktivan, zbog čega je na meti policije. Prilikom jedne rutinske policijske racije policija uhiti Mehmeta jer je čovjek koji je sjedio do njega imao pištolj. Mehmet je sumnjiv i zbog svoje izrazito tamne pute kakvu obično imaju Kurdi, no policija mu ipak ne uspijeva dokazati nikakvo kazneno djelo. Iako nevin, Mehmet je obilježen te radnici s kojima je dosad stanovao traže da se iseli. Berzan mu nalazi novi smještaj, u kojem provodi i nevine sate s Arzu, ali policija ga i dalje drži na oku. Berzan je uhićen u protestnom štrajku...

"Günese yolculuk" iskreno je i nenametljivo angažiran film u kojem se prijateljska i ljubavna tematika skladno spajaju s političkom. Autorica Yeşim Ustaoğlu svojim političkim angažmanom - jasnom kritikom i nadalje aktualne nedemokratske prakse turske vlasti prema političkim oponentima, napose Kurdima - nastavlja tradiciju najuglednijeg turskog filmaša, Kurda Yilmaza Güneyja (njegov najčuveniji film "Put", snimljen u suradnji sa Şerifom Görenom, u Turskoj je slobodno prikazan tek petnaestak godina nakon nastanka). Činjenica da je njezin film snimljen u Turskoj, s turskim temeljnim produkcijskim udjelom, te da je nagrađen na oba glavna turska međunarodna filmska festivala, u Istanbulu (najbolji turski film, najbolji turski redatelj, nagrada FIPRESCI-ja, nagrada publike) i Ankari (najbolji film), svjedoči da je zadnjih godina u Turskoj došlo do osjetne liberalizacije. No film, čija je najveća vrijednost u dirljivoj afirmaciji ljudske dobrote i nevine ljubavi, afirmaciji lišenoj svakog moraliziranja i patetike, imao je izvrstan odjek i na međunarodnoj filmskoj sceni: na prestižnom Berlinskom festivalu prikazan je u natjecateljskom programu te su mu dodijeljene nagrade Plavi anđeo i Mirovna nagrada, a bio je i nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najbolje fotografije. Također, sudjelovao je na nizu manjih no uglednih međunarodnih festivala (tako i na našem Motovunu) te osvojio mnoštvo nagrada.