Cuba si, Cuba no

SADRžAJ

Goran Milić prisjeća se svog posljednjeg boravka na Kubi prije 40 godina, u rujnu 1979., kada je održan Summit nesvrstanih zemalja. Posjećuje najpoznatiji hotel "Nacional", gdje su dolazili slavni i moćni, mafijaši kao Lucky Luciano, glumci Frank Sinatra i Clark Gable, astronaut Jurij Gagarin, glavni tajnici UN-a, pa Vladimir Putin, saveznici Chavez i Maduro, pisci Jean-Paul Sartre i Gabriel Garcia Marquez i mnogi drugi. Upoznajemo obitelj Basulto koja iznajmljuje apartman s dvije spavaće sobe, a roditelji i dvoje djece žive u malenoj prostoriji. Oni ne žele biti zaposleni u državnom sektoru, a od iznajmljivanja si mogu osigurati život kubanske srednje klase. Kuba se našem reporteru učinila kao Jugoslavija 1966. Plaće su veoma niske u prosjeku, nastavnik u srednjoj školi zarađuje oko 200 kuna na mjesec. Ali, ima drugih pogodnosti - jeftinije sljedovanje riže, šećera, graha, kave, piletine...Ta hrana na karticu je dovoljna za prvih deset dana u mjesecu, a ostalo se mora kupiti na tržištu. Internet je veoma skup, stoji 1 euro na sat, koliko iznosi i prosječna dnevnica. Kubanci sada imaju puno više robe u trgovinama nego prije 40 godina, ali tržište je dosta komplicirano tako da je i akademik profesor ekonomije Ernesto Molina osjetio potebu objasniti nestašice i pojavu korupcije. 82-godišnji akademik prisjeća se kako je Che Guevara odbacio ideju jugoslavenske radničke participacije i sugerirao Castru sovjetski model. To je, smatra Molina, donijelo loš rezultate, slabiju motivaciju i sporiji rast. Dva brata blizanca, koji su rođeni 1959., u godini pobjede revolucije, dobili su imena Fidel i Raul. Bili su u angolskom ratu, na što su ponosni, pokazuju odličja i zahvalnice, ali žive u veoma oskudnim uvjetima.