Pokušavajući da napiše svoju životnu maksimu, pjesnik Aleksa Šantić, star i bolestan, počinje da se sjeća svog života. Dječak Aleksa odrasta u velikoj i bogatoj kući Šantića, u Mostaru na Brankovcu. Kada je stigao do škole, adža Miho ga vodi u Trst, a zatim u Ljubljanu na trgovačku akademiju. U Trstu Aleksa otkriva novi svijet, ali najveći uticaj na njega imao je učitelj Ljudevit Vuličević. On će mu pomoći da zavoli poeziju, da dobije osnovne pojmove o panslavizmu, domovini, ljepoti. Srednji ljudi - nikakvi ljudi, učiteljeva je misao koju je ponio za cijeli život.