SADRžAJ
Biografska drama. 1960. godine pripadnici izraelske tajne službe Mossad uhapsili su jednog od glavnih organizatora i izvršitelja genocida u Drugom svetskom ratu, jednog od najvećih zločinaca, Adolfa Eichmanna. Odveden je u Jerusalim kako bi mu se sudilo za ratne zločine protiv čovečnosti. Hannah Arnedt, ugledni nemačko-jevrejski filozof, koja je 1941. izbegla u SAD, prihvata poziv redakcije New Yorkera da izveštava s Eichmannovog suđenja. Prateći suđenje Arendt shvata da je Eichmann čovek srednje inteligencije, ni po čemu dijaboličan, pa dolazi do novih saznanja u shvatanju i definisanju zla koje iznosi u svojim feljtonima, a kasnije objavljuje i knjigu "Izvještaj o banalnosti zla". Naime, Arendt se bavi pitanjima moralnog individualnog ponašanja, pa se usuđuje racionalno pisati o bolnim činjenicama, o učestvovanju svojih sunarodnika u ratnom zločinu. Danas je Arendtina "banalnost zla" opšte prihvaćena, međutim 60-ih kada je prvi puta progovorila i dala novu boju genocidu doživela je niz osuda i negacija.