Vlak bez voznog reda

SADRžAJ

Dalmatinska zagora, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Siromašni seljaci iz kraja pogođenog ratnim razaranjima, nadajući se boljem životu, sele se u bogatu Baranju. Konvoj koji putuje vlakom predvodi partizanski časnik (Stojan Aranđelović). Kolonizatori tijekom dugog putovanja doživljavaju sretne i nesretne trenutke, svađe, razočaranja, ljubavi... U središtu priče su dvije djevojke (Inge Ilin i Lia Rho Barbieri) i dvojica mladića (Ivica Pajer i Mario Milošević), udovica (Olivera Marković) s dvoje male djece, starci koji se teško mire s činjenicom da napuštaju vjekovna ognjišta, ali i brojni drugi ljudi ispunjeni nadom u bolju budućnost...
Unatoč činjenici da se radi o njegovom debitantskom igranom filmu, po mišljenju velikog djela kritike, "Vlak bez voznoga reda" najbolje je ostvarenje u karijeri redatelja Veljka Bulajića. Iako se kasnije proslavio raskošno produciranim partizanskim spektaklima (Kozara, Bitka na Neretvi), Bulajićev prvijenac u kojemu se neskriveno ugledao na poetiku tada u svijetu vrlo popularnog talijanskog neorealizma predstavio ga je u ponajboljem svjetlu, kao vještog pripovjedača sposobnog desetak različitih fabularnih linija objediniti oko jedne glavne, priče o poslijeratnoj kolonizaciji. "Vlak bez voznog reda" nagrađen je na filmskom festivalu u Puli Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnom arenom za scenarij kao i nagradom publike "Jelen".