Skriveni ubojice poslijeratnog doma

Pedesete godine 20. stoljeća često promatramo kao dio relativno mirnog razdoblja: kada se ulazna vrata nisu morala zaključavati, susjedi bi svratili posuditi šalicu šećera, a ulice su uglavnom bile sigurne. No u kućanstvu su vrebale razne skrivene opasnosti i to zbog, ironično, prestanka strogog nadzora. Ljudi su objeručke prihvatili moderne materijale poput pleksiglasa, plastike i poliestera, koji su u mnogočemu unaprijedili udobnost i praktičnost, ali su u naše domove unijeli i niz novih opasnosti. Pokućstvo je zbog poliuretanske pjene bilo mnogo zapaljivije. Formaldehid u stolicama od ljepljene iverice, ugljični dioksid u bojlerima s lošom ventilacijom i široko upotrebljavani građevinski materijal, azbest, pridonijeli su povećanju rizika, kao što pokazuje povjesničarka dr. Suzannah Lipscomb u ovom intrigantnom dokumentarnom filmu.