Pustolovi moderne umjetnosti: Boema, 1900.-1906.

OPIS

Montmartre, početak stoljeća. Max Jacob, mladi pjesnik bez prebijenog novčića, kao i mnogi drugi umjetnici toga doba, doselio se u Pariz kako bi ondje uživao u većoj slobodi. Kod trgovca umjetninama Ambroisea Vollarda otkrio je radove slikara koji se zvao Pablo Picasso. Oduševljen platnima, ubrzo je postao njegov prijatelj. Godine 1904. dvojac je upoznao Guillaumea Apollinairea, pjesnika, erudita i hedonista. Tom je društvu, kojem su se ubrzo pridružili slikari Maurice de Vlaminck i André Derain, trebalo mjesto gdje će stanovati i raditi. Picasso ga je našao na Montmartreu: staru tvornicu klavira koju je Max nazvao Bateau-Lavoir. I život je krenuo. Usred svojeg kaosa Picasso je proživio burnu vezu s Fernande Olivier. Apollinaire je tiranizirao mladu slikaricu Marie Laurencin. Navečer su obilazili barove i bančili do jutra. Godine 1906. potekao je pjenušac! Vollard i društvo ljubitelja umjetnosti La Peau de l'Ours otkupili su Picassova platna. Među gostima Bateau-Lavoira našli su se i kolekcionari Gertrude i Léo Stein. Svaku subotu primali su u svojem stanu slikare i pisce. Ondje je Gertrude promatrala Matissea i Picassa: jedan je bio čistunac, a drugi bonvivan. No Matisse je znao i šokirati. Na Jesenskom salonu 1906. njegova djela živih boja izazvala su podsmijeh i bijes. Rodio se fovizam. Iste je godine briljirao s još jednim monumentalnim djelom: Radošću života. U Bateau-Lavoiru Picasso je radio: spremao je odgovor Matisseu.