Čileanski san

OPIS

U bečkim krugovima Dalmaciju su nazivali najjužnijom austro-ugarskom kolonijom. To je bio pogled sa sjevera. Raseljavanje i siromaštvo dalmatinskog čovjeka nisu brinuli Beč, Dalmacija je bila daleko od očiju, još dalje od srca... Žuljevite i na rad naučene ruke nisu mogle prehranjivati obitelji. Već od sredine 19. stoljeća Dalmatinci su masovno napuštali svoju rodnu grudu, svoje obitelji i sela. Završni udarac zadala je filoksera - bolest vinove loze, koja je odselila i najjače. Odlazili su u daleke zemlje kako bi spašavali one koji su ostajali. Potražili su spas na svim kontinentima... Drugi val iseljavanja u Čile uslijedio je početkom 20. stoljeća, uglavnom Dalmatinaca s otoka Brača. Za sve koji su tražili novi život, bili su osigurani najteži poslovi. Radili su u groznim uvjetima pustinje Atacama na visokim temperaturama i prašini koja im je izjedala pluća, a oni na jugu bili su izloženi hladnoći i vjetrovima. Pratimo priču nekolicine naših iseljenika s posebnim osvrtom na obitelj Borić. koja je iznjedrila predsjednika Čilea. Saznajemo kada su i kako došli u Čile, njihovo obiteljsko stablo i priče iz njihove obiteljske prošlosti. Danas je prema najnovijim istraživanjima potomaka Hrvata oko 400.000. Sve Hrvate, bez obzira kojoj generaciji pripadaju, veže duboka vezanost uz domovinu predaka. Povezanost s obitelji i naslijeđem. Nostalgija je osjećaj koji se prenosi s koljena na koljeno. Montažeri: Davorka Feller i Filip Karabelj Autorska glazba: Dalibor Grubačević