OPIS
Već u 17. veku idejnosti i estetike srednjovekovne epohe, što u srpskoj kulturi Vukove jezičke reforme. Sekularni duh moderne Evrope, obeležen idejama francuskog prosvetiteljstva, zahvata sve balkanske narode, unoseći diskontinuitet sa tradicijom (vizantijskog) srednjeg veka. No, taj diskontinuitet nije označavao potpuni prekid: 1782. godine, zahvaljujući Makariju Notarasu i Nikodimu Svetogorcu, u Veneciji je objavljen zbornik isihastičkih tekstova pod nazivom Dobrotoljublje, a koji će obnoviti interesovanje za mističku tradiciju hrišćanskog Istoka. U okvirima srpske kulture oživljavanje i reaktuelizacija srednjovekovlja odigravali su se različitim putevima, a primetni su već početkom 20. veka u delima Jovan Dučić, Milan Rakić, Stanislav Vinaver, Milutin Bojić, Momčil Nastasijević Uprkos modernističkom talasu, koji je doneo dodatni zov sekularizma u čovekovu duhovnu situaciju, ispostavilo se da je ocena po kojoj je naša srednjovekovna književnost tek bolesna crkvena romantika (Skerlić) neopravdana, te da u srpskoj književnosti srednjeg veka postoje zasadi koji će svoje izdanke naći čak i u ateističkoj Jugoslaviji druge polovine 20. veka.