Prirodni svijet: Najsmrtonosnije zmije Indije

OPIS

Zbog čega više ljudi strada od ugriza zmije u Indiji negoli u ostatku svijeta? Herpetolog Romulus Whitaker putuje indijskim potkontinentom i pokušava pronaći odgovor na to pitanje. U Indiji živi 275 vrsta zmija, više negoli u bilo kojoj drugoj zemlji u svijetu. Ima ih u svakom djeliću potkontinenta, u morima, pustinjama, prašumama i planinskim predjelima Himalaje. Samo je jedna na popisu deset najotrovnijih zmija na svijetu, no barem pedeset vrsta može usmrtiti čovjeka. Procjenjuje se da više od milijun Indijaca svake godine pretrpi ugriz zmije, a između 20 i 50 tisuća ih umre. Opsežno istraživanje koje je u tijeku čini se potvrđuje tragične brojke. U pokušaju da smanji broj nesreća Romulus Whitaker osmislio je nacionalni program kako bi podučio Indijce o zmijama. On putuje po Indiji i govori ljudima o različitim vrstama ljutica, kobri i pama, koje nastanjuju pojedine krajeve, objašnjava koliko su one važne za ekologiju potkontinenta. Romulusova je najveća želja da se Indijci iznova zaljube u tu staru, amblematičnu i neshvaćenu stanovnicu svoje zemlje. Od prelijepih raznobojnih jamičarki iz Assama do crnih kobri iz pustinja Rajastana, Romulus se približava ovim karizmatičnim i opasnim bićima kako bi proširio svoje ionako veliko znanje o zmijama i o tome kako pojedina staništa utječu na njihovu smrtonosnost. Romulus također proučava mitove i običaje vezane uz zmije te kako tradicionalni lijekovi i vjerovanja pridonose visokoj stopi smrtnosti. Romulus se nada da će uspjeti stvoriti super protuotrov koji će biti djelotvoran za sve otrove. Zmije koje naizgled pripadaju istoj vrsti ovisno o geografskom položaju njihova staništa imaju različit otrov, a 80% ukupne zalihe potječe iz ruralnih krajeva. Pleme Irula s juga Indije i njihovo udruženje za hvatanje zmija koje je Romulus osnovao prije 30 godina još ima monopol. Iz porazne je statistike jasno da hitno i neizostavno nešto treba učiniti da se smanji broj žrtava zmijskog ugriza. Romulus je svjestan da će ga problem nadživjeti, no nada se da bi njegovo iskustvo koje prenosi sinu Samiru i plemenu Irula moglo biti korisno još dugo u XXI. stoljeću.