Ne živjeti

OPIS

Nakon što tog sunčanog jutra, nekoliko dana pred Novu godinu, umjesto svog ujaka sjedne u turistički autobus Sunshine Cluba s japanskog otoka Okinawe, Mitsuko (N. Ôkôchi) se iznenadi vidjevši da su svi njezini suputnici tužni i vrlo šutljivi ljudi. Premda je svanuo sunčan dan, i premda je pred njima ugodna vožnja turističkim rajem, čini se da desetak Mitsukinih suputnika muče velike nevolje, i da nemaju volje ni za što. Dok ih bezuspješno pokušava animirati i barem malo oraspoložiti, Mitsuko ne sluti da sve njih, uključujući i suvozača Aragakija (Dankan), povezuje zastrašujuća tajna. Naime, nakon što su zapali u velike novčane probleme i dugove koje ne mogu otplatiti, svi su putnici odlučili krenuti na posljednji izlet. Cilj njihova putovanja je da se posljednjeg dana u godini autobusom sjure u provaliju, te tako dragovoljnim odlaskom u smrt svojim obiteljima omoguće da naplatom njihovih životnih osiguranja sebi priušte normalne uvjete za život. Doznavši za zastrašujući plan svojih suputnika, koji se prije smrti žele barem malo zabaviti, Mitsuko ih odluči na sve načine pokušati razuvjeriti. Upoznavajući njihove nevesele životne sudbine, s vremenom će shvatiti da su razočarani Aragaki, sjetni Kimura (T. Omi), šarmantna stjuardesa Ozawa (I. Souda) i drugi, tužni ljudi koje život nije previše mazio...

Snimljena u produkciji glasovitog japanskog redatelja, scenarista i glumca Takeshija Kitanoa, zasigurno najcjenjenijeg japanskog filmaša u proteklih petnaestak godina, izvrsna crnohumorna art drama "Ikinai" redateljski je prvijenac darovitog Hiroshija Shimizua, koji je zanat pekao kao asistent redatelja Kitana, na remek-djelima "Vatromet" i "Kikujiro". Utjecaj slavnog redatelja itekako je vidljiv i u ovom filmu, jer je riječ o djelu koje odlikuju elegantna, minimalistička i nenametljiva režija, suptilni kitanoovski crni humor, efektno dočarano fatalističko ozračje, kompozicijski i koloristički impresivni statični kadrovi, te naizgled jednostavni i shematizirani, a zapravo vrlo slojeviti i uvjerljivi životni karakteri protagonista. Shimizuovo ostvarenje sugestivna je i začudno poetična karakterna studija kojoj ne nedostaje angažmana i društvene kritičnosti, zbog čega je film na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu 1998. osvojio specijalno priznanje žirija za ekumenizam. Osim što maestralno glumi nesretnog vozača autobusa Aragakija, izvrsni glumac Dankan potpisuje i scenarij filma, za što je na festivalu u Singapuru 1999. osvojio nagradu za najbolji azijski scenarij. Ukratko, Shimizuov je film dojmljiva satira koja progovara o želji pojedinca da nadzire vlastitu sudbinu, ali i uspjela metafora u kojoj je ljudski život uspoređen s vožnjom autobusom.