Angelin prah

OPIS

Tridesetih i četrdesetih godina Irska je bila tako siromašna da se činilo da ju je i Bog zaboravio. Djeca, promrzla od hladnoće, umirala su od gladi i bolesti. Tko god je mogao, iselio se u obećanu zemlju preko Atlantika. I Malachy McCourt (R. Carlyle) poveo je 1935. godine svoju ženu Angelu (E. Watson) i njihovo četvero djece iz vječno kišnog, gladnog Limericka u New York. Brooklyn je bio pun jednako gladnih Iraca i ono što su McCourtovi očekivali nisu ondje dobili. Amerika je za njegovu obitelj gora od Irske, a k tome nije ni dom: kuća je vlažna i pljesniva, jedan za drugim umiru dvojica Frankove braće, svaki zarađeni novčić završava u pubu, jer se Malachy, unatoč dobrom srcu, nema snage odreći piva. Tek rođeno peto dijete nije živjelo dugo i nakon njegove smrti otac obitelj se vraća u Irsku. Mali Frank (J. Breen) je tada pomislio kako su oni vjerojatno jedina obitelj u povijesti Irske koja je rekla zbogom Kipu slobode...
Autobiografska knjiga Franka McCourta bila je svjetski bestseller i roman koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, a redatelj Alan Parker, poznat i kao pedantan zanatlija, stvorio je nevjerojatno realističnu sliku Limericka i Brooklyna iz prve polovice 20. stoljeća i život u kojem protagonisti doživljavaju toliko muka, patnji, gladi, bolesti, hladnoće, tuge i nesreće da se čovjek zapita kako je tolika izdržljivost moguća. Čak i sunce zasja rijetko i štedljivo. Unatoč tolikoj muci Parkerov je film poput utvrde ljudskog duha koji uspijeva nadvladati i najgore okolnosti, a da pri tome ne romantizira nijedan element filma, ni scenografiju, ni glavne junake.
Priču o McCourtovima u prvom licu priča Frank McCourt, dječak koji se sjeća onoga što se događalo od njegove šeste do šesnaeste godine. Njegova je vizura izvor jednostavnog pripovijedanja i prirodnog humora kojim su prožete sve stranice McCourtove potresne autobiografije i Parkerovog filma.