Auf den Schienen des Doppeladlers: Von der Puszta an die Adria

POVZETEK

Nekoć su Sunce, polumjesec i Davidova zvijezda s mirom obasjavali jednu zemlju u srcu Europe. Ovo carstvo pod široko rastvorenim krilima austrijskoga dvoglavog orla oblikovali su mnogobrojni narodi i etničke zajednice, ljudi koji su živjeli u mnogim zemljama od Bohemije do Balkana, od Galicije do Jadranskog mora. Imali su jednu državnu himnu, ali pjevali su je na različitim jezicima. Raznobojna vojna odora bila je jedino što su nosili svi bez razlike. Svoje su molitve upućivali različitim bogovima, no imali su samo jednog cara. Ostala su sjećanja na doba bremenito pogreškama koje su već davno oproštene, uspomene na ona "dobra stara vremena". Kao i željezničke pruge koje traju sve do danas - tisuće kilometara željeznih tračnica koje su graditelji polagali između močvara i dubokih klanaca, između pustopoljina i mora. Nekoć su ujedinjavale područje carstva u srcu Europe: Austro-Ugarsku. Ni nakon više od 170 godina od otvaranja prve željezničke pruge na austrijskom tlu željeznice nisu izgubile svoju draž. One su simbol pustolovnosti, fenomen koji određuje cijelo jedno razdoblje, no nadasve one znače svakodnevni život. Za narod Dunavske Monarhije pojava željeznica svakako je bila osebujno iskustvo. Kroničari onog vremena ovu pojavu uspoređuju s otkrićem Amerike ili izumom tiska. Željeznice su u ovo prostrano carstvo unosile život jer su omogućavale ljudima da putuju, prevoze robu i, istražujući nove krajolike, razvijaju turizam. Prije stotinu godina tim se golemim područjem koje danas zauzima više od deset samostalnih država moglo putovati slobodno, bez ograničenja. Kao poveznica pograničnih krajeva i brojnih narodā željeznica je postala simbol jedinstva i slobode. Nakon pogubnoga Prvoga svjetskog rata ova je jedinstvena država, "toliko vrijedna divljenja, a nedovoljno cijenjena" (Robert Musil), zauvijek nestala. Nazivi mjesta su se promijenili, teritoriji su odijeljeni granicama, a nekadašnji susjedi i zemljaci postali su stranci i neprijatelji. Dvodijelni dokumentarni film otkriva postanak i razvoj divovske mreže željeznica, s mnogobrojnim glavnim trasama i manjim ograncima, rasprostranjenih po cijeloj Dunavskoj Monarhiji, koje su, kao dojmljiva graditeljska ostvarenja, trebale spojiti pustopoljine Galicije s obalama Jadranskog mora. Ilustrira i brojne posljedice izgradnje željeznica, kao što su razvoj ljetovališta i turizma u brojnim regijama i standardizacija horologije, te neobičnu važnost koju su željeznice imale za vojsku i ratovanje. Film dočarava putovanje kroz nekadašnje carstvo, tisućama kilometara željezničkih pruga koje vode do gradova i sela, kroz šume i planine, prostrane ravnice i uz gorovite obale pod okriljem dvoglavog orla Austro-Ugarske.