SEZONA: 1
SADRžAJ
Početkom veljače 1989. Tuđman piše svoj program. Toga dana u svom će Dnevniku zapisati: "Moram opet sam". Tu večer stao je na čelo svog pokreta, gdje će ostati idućih deset godina, sve do smrti. U imenu organizacije izbjegava termin stranka i koristi ime Hrvatski demokratski zbor. Istodobno, svoj program piše i Dražen Budiša, vođa studentskog pokreta '71. Nazvat će ga Osnove programa Saveza za Hrvatsku. Tih dana u Tuđmanov dom dolaze Drago Stipac, Marko Veselica, Dalibor Brozović, Slavko Goldstein, Tomislav Ladan, Josip Manolić... Znaju da su pod nadzorom službe. Svi deklarativno prihvaćaju Tuđmanov program, osim Dražena Budiše, koji se protivi spominjanju Tita.
Uslijedit će i formalno okupljanje. Traže se potpisi na inicijativu. Premda su na Plešivici dogovorili zajedničko djelovanje, među domoljubima počinju sukobi.
Saznanja o frakcijskim borbama disidenata služba redovito šalje partijskom vrhu. U jednom od svojih izvješća Udba će Partiji predložiti "aktivnosti Službe, s ciljem daljnjeg produbljivanja jaza unutar hrvatskih nacionalista".
Istoga dana kada su predstavljene programske osnove HDZ-a, u Kninu je održan skup potpore politici Slobodana Miloševića.
Partija Tuđmanovim pristašama zabranjuje javni skup na kojem bi osnovali stranku, pa se oni okupljaju u tajnosti. Ključeve Tuđmanovog izbora za predsjednika drže Slavonci. Glavaš, kako danas tvrdi, u šali predlaže Šeksu da njega izglasaju za predsjednika. Koliko je u Glavaševom prijedlogu Šeksu bilo šale, a koliko istine? Služba državne sigurnosti je znala za tajni skup u NK Borcu. Veseličina frakcija isti dan odašilje priopćenje - osporava legitimitet skupštine.
U svojoj memoarskoj građi jedan od osnivača HDZ-a Josip Manolić iznosi spoznaje da je ideja o dolasku nove političke snage okupljene oko Franje Tuđmana bila je Špiljkova, ali i Steve Krajačića i Ivice Račana. Svoje tvrdnje temelji na, kako kaže, tajnom susretu Tuđmana i Špiljka, istog tog lipnja 1989. kada je u tajnosti osnovan HDZ. Tada je, tvrdi, Špiljak Tuđmanu na stol stavio ponudu. Za demokratske promjene u Hrvatskoj, tvrdi Manolić, najzaslužnije su lijeve snage. Zanimljivo je vidjeti što o tome govore arhivski dokumenti koji su tek odnedavno dostupni istraživačima. Ponajprije Informacija 1351 Službe državne sigurnosti Zagreb.
11. prosinca 1989. Partija bira novog predsjednika. No prije izbora novog vodstva pred trinaestoricom članova starog predsjedništva Centralnog komiteta je povijesna odluka o uvođenju višestranačja. Jugoslavenski ministar obrane, general Veljko Kadijević, dolazi pred hrvatski partijski vrh s prijetećom porukom.
Na kraju je tijesnom većinom za novog predsjednika Saveza komunista Hrvatske izabran Ivica Račan. Ključnu ulogu u uvođenju višestranačja i pobjedi reformske struje odigrala su dvojica mladih reformista. Nakon Račanove pobjede dodatno je ojačala reformska struja. Hrvatski komunisti uskoro će zajedno sa slovenskima napustiti Kongres jugoslavenske partije.
S druge strane, uoči prvih višestranačkih izbora, Tuđman pokušava okupiti što šire domoljubne snage. Savki Dabčević Kučar, partijskoj reformatorici iz '71., ponudio je mjesto predsjednice parlamenta, a njezinom najbližem suradniku iz '71., Miki Tripalu, mjesto premijera. Oni su to odbili.
Dolaskom na čelo partije i sam Račan postaje cilj KOS-ove agenturne mreže.
Kasnija memoarska građa otkrit će da je uvođenje izvanrednog stanja već bilo spremno. Armija je čekala još samo jedan potez, ali ga nije dočekala.
Scenarist i redatelj: Miljenko Manjkas
Produkcija: Intermedia grupa
Fotografije
