U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM LJUBAVIMA
Najzapaženiji film druge večeri Liburnia Film Festivala bio je dokumentarac Tatjane Božić “Ljubavna odiseja”.
“Dok smo bili u vezi uglavnom smo provodili vrijeme razgovarajući o svojoj vezi i pokušavajući je srediti. Kad smo je uspjeli srediti, više nismo znali o čemu bi razgovarali”, tako u filmu Tatjane Božić “Ljubavna odiseja” opisuje njihovu vezu Vjeran Pavlinić, danas već renomirani filmski montažer s kojim sam četiri godine dijelio mračne montažne sobe u podrumu zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Vjeran nije čovjek od puno riječi, ali kad nešto kaže podjednako je precizan kao i kad montira filmove pa je tako najbolje od svih sudionika ove neobične filmske odiseje opisao problem s kojim se suočila autorica filma – nesposobnost da ostvari kvalitetnu i dugotrajnu ljubavnu vezu. To je bio i motiv za film koji je sinoć odlično primljen u Ičićima, na drugoj službenoj večeri Liburnia Film Festivala, a upravo se vratio iz Sarajeva s posebnom nagradom žirija.
Riječ je o iznimno komunikativnom i duhovitom filmu koji će na LFF-u sigurno biti među favoritima za nagradu publike, a uz malo lobiranja produkcijskih kuća unutar kojih je nastao (tri nizozemske i hrvatski Factum) možda ne bi bio posve bez šansi ni za nominaciju za Oscara. Školovana u Moskvi i Londonu, Tatjana Božić domaćoj publici najpoznatija je po dokumentarcu “Circa oaza” u kojemu prikazuje specifičan istarski model suživota koji s vremena na vrijeme možete gledati na Klasik TV-u. Kasnije nismo imali često prilike čuti za nju, a ovaj film donekle otkriva i zašto, naime, sudeći po vrlo internacionalnoj postavi bivših frajera (3 Rusa, jedan Nijemac, jedan Britanac i jedan Hrvat, te aktualni Nizozemac) Tatjana je dobar dio života provela u inozemstvu, a sada se pojavila s neobično intimnim, razoružavajuće iskrenim, autoironičnim, ali istovremeno toplim i nježnim filmom o pokušajima ljubavi.
“Kad sam imala četiri godine, pored mene je prošao momak na biciklu i ja sam se istoga časa zaljubila”, tako početke svojih problema identificira te smiješta u najranije djetinjstvo, a kako ni gotovo četrdeset godina kasnije nije uspjela shvatiti što se to tada krivo spojilo, odlučuje krenuti u intimnu odiseju i kod onih koji je najbolje poznaju, bivših ljubavi, raspitati se što to s njom ne valja. Tako posjećuju svoju prvu veliku ljubav, ironičnog zajebanta Pavela s kojim je imala vrlo burnu vezu u osvit Perestrojke, a koja je završila naglo i za nju neobjašnjivo – Pavel je preko noći našao drugu Tatjanu s kojom i dan danas živi. Uslijedila su još dva ruska, ali ne tako upečatljiva ljubavnika, zatim jedan Nijemac koji je želio ležernu vezu u što se autorica nikako nije znala uklopiti pa je i on nestao. Englez Jacob bio je pokušaj promjene tipa muškarca, umjesto umjetničkih duša, uravnoteženi britanski birokrat, no ispostavilo se da njegova mama nije bila toliko oduševljena Tatjanom. Paralelno s potragom za greškama iz prošlosti, izbjegavajući svođenje filma na puki chick-lit, autorica nam gotovo u real-timeu prikazuje svoj najnoviji pokušaj ostvarivanja prave veze, one s djetetom i zajedničkim domaćinstvom, s Nizozemcem Rogierom, a koja je, usprkos obostranom trudu, spašavanju veze terapijom konjima, kupnjom kamp kućice ili selidbom u veću kuću, na kraju ipak završila razdvojenim životom. Treći pararalelni segment filma tematizira Tatjanin odnos s majkom i ocem, majčin utjecaj na njezine životne odluke, te konačno naglu smrt majke. Djevojčica koja je maštala o braku sa Zdravkom Čolićem gotovo pred našim očima sazrijeva i prisiljena je na važne životne odluke – to ovaj film čini svojevrsnim self-help projektom, za koji se možemo tek nadati kako je pomogao autorici, ali istovremeno sa sigurnošću ustvrditi da je inspirativan za svakog gledatelja.
Naime, iako je riječ o iznimno intimističkom filmu čiji je najvažniji i najteži dio upravo autoričino ogoljavanje pred kamerama, istovremeno imamo posla s vrlo ambiciozno koncipiranim, montažno zahtjevnim i slikovno bogatim ostvarenjem. Sretna je okolnost što je Božić studirala film pa je često imala kameru sa sobom i snimala mnogo toga, pomalo i bivše dečke, pa njezin dokumentarac obiluje autentičnim materijalima iz mladosti koji produbljuju i inteziviraju doživljaj. Ljubav, seks i smijeh – formula je koja dobro smiksana ne može omanuti, a u slučaju “Ljubavne odiseje”dobili smo i mnogo više od puke romantične komedije, rezultat je punokrvni dokumentarni blockbuster.
The post U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM LJUBAVIMA appeared first on pazisnimase.com.
