Mostovi Sarajeva: različite priče, forme i poetike
Stogodišnjica Sarajevskog atentata bila je povod filmskom omnibusu “Mostovi Sarajeva” za koji su brojni europski reditelji snimili po jedan kratki film. Prije nego je film otvorio ovogodišnji 20. Sarajevo Film Festival, premijerno je prikazan u Cannesu.
s 20. Sarajevo Film Festivala izvještava Nadim Ibrahimović
Skoro svi autori tematiziraju direktno Sarajevski atentat ili Sarajevo u XX stoljeću, koristeći različite forme, poetike, priče, nude i dokumentarni i igrani aspekt, arhivski materijal stavljaju u današnji kontekst nudeći sve to na različitim jezicima. Jedino Cristi Puiu i Leonardo di Costanzo sadržaj smještaju izvan Sarajeva – Puiu u filmu ukazuje na paradokse sadašnjeg europskog nacionalizma punog predrasuda i stereotipa kroz groteskni razgovor dvoje supružnika o knjizi „Spektar Europa“ Hermanna Keyserlinnga; Costanzo podsjeća na podatak da je oko 240.000 italijanskih vojnika u Prvom svjetskom ratu odbilo poslušati naredbe nadređenih što je kao posljedicu imalo njihovo zatvaranje, pa i strijeljanje. Puiujev film je među najuspješnijim u “Mostovima Sarajeva“, dok Costanzo poprilično plošno govori priču o vojniku koji će radije izvršiti samoubistvo pred pukovnikom, nego izaći na otvorenu streljanu neprijatelju.
“Album” (Aida Begić)
Jako dobar kratki film snimila je i bh. rediteljica Aida Begić. Njen crno-bijeli “Album” podsjeća na nekoliko životnih epizoda iz opkoljenog Sarajeva, različiti glasovi pričaju događaje u offu dok mi gledamo slike današnjeg Sarajeva gdje su još uvijek jasno vidljivi tragovi opsade na građevinama iz različitih historijskih perioda. Fotografija u filmu je sjajna i lako će se urezati u pamćenje.
“The Bridge of Sighs” (Jean-Luc Godard)
Najzvučnije autorsko ime u omnibusu je Jean-Luc Godard. Njegov film je zapravo esej o ratnim reporterima i medijskom izvještavanju tokom opsade Sarajeva. Godard je već dugi niz godina vezan za Sarajevo tako da u svom filmu za “Mostove Sarajeva” nudi recikliranu verziju onoga što je već ranije govorio.
“My Dear Night” (Kamen Kalev)
Od autorskih uradaka važno je istaknuti i prvi i posljednji film u nizu – omnibus otvara bugarski režiser Kamen Kalev sa svojim ubacivanjem riječi iz Shakespearove tragedije „Julije Cezar“ u usta Franza Ferdinanda koji noć prije atentata razmišlja o sudbini i slučaju, vaga da li se treba držati protokola ili prihvatiti savjete svoje supruge koja je noć ranije imala ružne snove. Film Ursule Meier, koji zatvara omnibus, govori o desetogodišnjaku Muji, budućem fudbaleru. Fudbalsko igralište smješteno je odmah do groblja, pa odlutalu loptu dječak traži između katoličkih i muslimanskih nadgrobnih spomenika.
“Our Shadows Will” (Vladimir Perišić)
Srbijanski režiser Vladimir Perišić snima srednjoškolce dok šapatom čitaju stenograme sa suđenja Gavrilu Principu i drugim zavjerenicima i istovremeno prikazuje police s arhivskim materijalom. Da li je za razumijevanje atentata dovoljno bilo čitati ono što su mladobosanci govorili – provokativno je pitanje koje Perišić postavlja pred gledatelje.
Filmove u omnibusu povezali su autor stripa Francois Schuiten i animator Luis da Matta Almeida praveći i rušeći mostove od knjiga i ruku. Njihov rad tako postaje snažno vezivno tkivo kratkih filmova i funkcioniraju kao refren autorskim strofama te na taj način daju ritam “Mostovima Sarajeva“.
Filmski kritičar Jean-Michel Frodon supervizor je filma koji je i autorima predstavio ideju, birao rediteljice i reditelje, a poslije pratio snimanje i održavao labavu strukturu veoma različitih autorskih ostvarenja te na kraju odredio i redoslijed koji će kratki filmovi imati u ovom omnibusu. “Mostovi Sarajeva” je konceptualno vrlo zanimljivo ostvarenje koje u godini obilježavanja stogodišnjice od Sarajevskog atentata i početka I svjetskog rata podsjeća na bitnu ulogu Sarajeva u događajima iz XX stoljeća.
