FEST 2015: Nacionalna selekcija i… susedi pride
Dugo, zbilja nedopustivo predugo je FEST, svo to vreme gordo zadržavajući veru u vlastiti značaj i sopstvenu širinu, nimalo suptilno okretao leđa srpskom filmu; potom je usledilo nekoliko godina obnovljene, krhke i, kako se obično na kraju pokazivalo, jalove romanse između ove fešte i probranih ostvarenja ovdašnjih autora. Srećom, i na tom planu je okrenut onaj čuveni novi list, te će nam ovozimski FEST predstaviti i Nacionalnu selekciju, uz ideju da ona bude zametak skoreg sveobuhvatnijeg nacionalnog festivala filma. A tu su i susedi sa svojim svežinama. Podsetimo se šta se na ta dva plana nudi.
Nacionalna selekcija (čiji će domete vagati žiri u sastavu: Neda Arnerić, predsednica; Deborah Kara Unger; Maja Miloš; Ellen Kuras, direktorka fotografija i Srđan Dragojević) tako će pružiti priliku za još jednu promociju u bioskopima već viđenih filmova (“Travelator“, “Mali Budo“, “Neposlušni“, “Varvari“, “Branio sam Mladu Bosnu” i “Spomenik Majklu Džeksonu“), a tu je i nekoliko premijera.
• “Ničije dete” – svakako najočekivaniji srpski film u ponudi ovogodišnjeg FEST-a povratak je hiperrealističnom podsećanju na užase i usloženost nedavnih balkanskih ratnih sukoba. „Ničije dete“ debitantski je film inače scenariste Vuka Ršumovića koji je za ovu nesvakidašnju priču o eluzivnosti identiteta u drastičnim okolnostima pobrao nagradu u Veneciji, uspešno prošetao nizom svetskih filmskih fešti, a, eto, nakon više od pola godina čekanja i beogradska publika dobija svoju šansu da ga pogleda.
• “Enklava” – u dobroj meri blizak „Ničijem detetu“ je i novi film Gorana Radovanovića, krajnje osobenog i plodnog dokumentariste, ali i autora krajnje nepravično i nerezonski skrajnute igrane „Hitne pomoći“; Radovanović ovde za širi okvir uzima priču o života u međama srpskih enklava na Kosovu i Metohiji, dok bit priče zapravo čini neorealistični prikaz osujećenog bezbrižnog detinjstva. U ovom filmu ćemo videti i Anicu Dobru, Nebojšu Glogovca, Miodraga Krivokapića, Nenada Jezdića, Metu Jovanskog, kao i malenog Denisa Murića, koji je ubrzo potom ostvario i, kažu, maestralnu glavnu ulogu u Ršumovićevom „Ničijem detetu“.
• “Isceljenje” – čedo porodično-prijateljske manufakture iz potpunog je prikrajka je krenuo u lov na otvorene hvalospeve upućenih, a i po nagrade po svetskim filmskim smotrama. Časnim žirijima i srećnicima koji su već imali prilike da ga vide nije zasmetao mikro-budžet, jer su gotovo svi unisono isticali emociju, sjajnu glumu Jove Maksića u ulozi monaha-isposnika koji će nanovo morati da izvaga istinsku težinu iskrenog oprosta, te atmosferičnost i već sada dovoljno osoben autorski izraz.
• “Jednaki” – ovaj omnibus satkan je od kratkih filmova na temu prava deteta i njihovog ugrožavanja u Srbiji danas, a ovaj filmski projekat očito otvorenijeg društveno-edukativnijeg angažmana zajedno potpisuju reditelji: Darko Lungulov, Mladen Đorđević, Dejan Karaklajić, Miloš Petričić, Ivica Vidanović, Igor Stoimenov.
• “Petlja” – Milutin Petrović, osamdesetih muzičar, reditelj video spotova i dramskih TV ekstravaganci za koje tada ipak bilo sluha, vraća se mikrobudžetskom filmu, u kome je početkom milenijuma ostvario jedan ozbiljan, konsekventan i nedvojbeno uspeo rad – film „Zemlja ljubavi i slobode“. Mikrobudžetski film se sada naziva garažni film a da vam već sada došapnemo – Petrović se dobro snašao u „Petlji“, spajajući euro-triler starog kova, eksperimentalni film, pačvork-pristup, meta-film i još dosta toga zanimljivog.
• “Tmina” – mlađani Luka Bursać, jedan od udarnih „okupatora“ nanovo oživelog bioskopa Zvezda, već ovim svojim diplomskim radom i oduševio je i zbunio mnoge. Da budemo precizniji, istovremeno zbunjuju i oduševljavaju sigurna rediteljska ruka već na ovoj stvaralačkoj koti, ambicioznost i suvereno vladanje zahvatima kojima Bursać u „Tmini“ stvara svoj omaž N. W. Refnu iz dve pomalo mu oprečne stvaralačke faze. Na FEST-u će biti prikazana verzija „Tmine“ koja je, kako pojašnjava autor, montažerski bogatija, finaliziranog zvuka i dopunjenog soundtracka.
“Isceljenje“, “Petlja” i “Tmina” će osim u Nacionalnoj selekciji biti prikazana i u okviru programa Microwave, gde će im se pridružiti još nekoliko ostvarenja. Tu su “Žigosana” (uvodna slika), trilerična arthouse priča u režiji dobrog duha novog garažnog filma Saše Radovojevića (koji je i važan deo autorske ekipe „Petlje“), “Okean“, na mnogo strana već hvalljeni drugi eksperimentalni film Tamare Drakulić, te film “Unutra“, zatvorska mikrobudžetska drama Radojevićeve saradnice Jelene Marković i Mirka Abrlića, koja o ovom svom novom filmu rekla sledeće: „Splet zatvora, društvenog ponašanja i bolesti narkomanije je fascinantan i zastrašujući, i daleko skladniji nego što bi to iko pomislio. Te probleme otvara film “Unutra”.”
Microwave selekcija ugostiće i hrvatsko ostvarenje “Memoari slomljenog uma” Danila-Lole Ilića, a, kako na ovu temu najavljuju iz organizacije, na temu garažnog filma biće upriličena i tribina i na kojoj će biti predstavljen koncept Garažnog filma, svojevrsni manifest ovog pravca, o kome će govoriti autori pomenutih filmova.
Od hrvatske filmske berbe publici FEST-a biće pružena prilika da pogleda i “Zagreb cappuccino” Vanje Sviličić i “Takva su pravila” Ognjena Sviličića, koji je, između ostalog, imao i zapažen uspeh na festival u Veneciji. Iz Makedonije nam stižu “Deca sunca” Antonija Mitrićeskog, a po scenariju Gordana Mihića, dok iz Slovenije podosta srpskih filmoljubaca s nestrpljenjem čeka “Inferno” Vinka Mederndorfera, autora u Srbiji prilično cenjenog „Pejsaža br. 2“. U opisu ostvarenja “Cure: Život druge” Andreje Štake stoji da je ovaj film švajcarsko-hrvatsko-bosanskohercegovačka koprodukcija, u kojoj ćemo moći da pogledamo i kreacije Mirjane Karanović i Leona Lučeva. Tu je i film “Kvintet“, za koji stoji da je koprodukciono čedo niza zemalja (USA, Nemačka, Bosna i Hercegovina, Turska, Italija, Švajcarska). Tu je i omnibus “Razgovori s Bogovima“, čiji je jedan deo zasluga Emira Kusturice, a u nastanku ovog polemičkog filma učestvovali u i Vorvik Tornton, Ektor Babenko, Mira Nair, Hideo Nakata, Amos Gitai, Aleks de la Iglesija, Bahman Gobadi, Giljermo Arijaga, te u neku ruku i Mario Vargas Ljosa, koji se pozabavio redosledom priča u filmu!
Treba nužno spomenuti u Berlinu domaćinski promovisanu južnokorejsku dramu “Tenor“, većim delom snimanu u Beogradu i sa nekolicinom srpskih glumaca (Nataša Tapušković, Dragan Mićanović, Svetozar Cvetković…), kao i nedavno u Roterdamu premijerno predstavljeno “Nebo iznad nas“, dramu o NATO bombardovanju RTS-a u viđenju holandskog autora Marinusa Gruthofa , a sa ambiciozno sročenim srpskim glumačkim ansamblom (Nada Šargin, Nikola Rakočević, Boris Isaković, Mladen Sovilj, Tihomir Stanić, Miloš Timotijević, Nevena Ristić…).
Pa, malo li je???