Dvije svjetske premijere na otvaranju Liburnia Film Festivala

“Prolaz za Stellu” Ljiljane Šišmanović i “O hokeju i medvjedima” Radislava Jovanova Gonze i Josipa Ivančića, dokumentarci kojima je službeno započeo festival u Ičićima, dvije su priče koje govore o licu i naličju Zagreba.
Uobičajeno je festival započeti nekim atraktivnijim filmom, jakim autorskim imenom, provokativnom temom ili crowd pleaserom, no ni za kojim od ovih izbora nije posegnuo Liburnia Film Festival na jučerašnjem otvaranju svog 12-og izdanja. Umjesto toga gledateljima je servirana svjetska premijera dokumentarnog filma “Prolaz za Stellu” koji donosi priču o 13-godišnjoj djevojčici Stelli, rođenoj s mentalnom retardacijom i stopostotnim invaliditetom, ne može hodati, gotovo ništa ne vidi i posve ovisi o brizi drugih. No, ima i sreću, jer ima fantastičnu obitelj koja joj pruža nevjerojatnu brigu i ljubav te je gotovo sav život podredila njoj. Film redateljice Ljiljane Šišmanović s mnogo finoće i osjećaja za detalje hvata isječke iz  njihova svakodnevnog života, male nježnosti, trenutke sreće i nesreće ove obitelji, no dramski fokus filma ipak je negdje drugdje. Naime, Stella i njezina obitelj žive u suterenskom stanu u centru Zagreba iz kojeg je potrebno popeti se stepenicama kako bi izašli na ulicu. S vremenom, roditeljima je postalo sve teže nositi Stellu i kolica stepenicama pa su zamolili susjede da im dozvole prolaz kroz inače zapušteno dvoriše susjedne zgrade, no stanari zgrade godinama bez ikakvog jasnog razloga i objašnjenja uskraćuju im dozvolu. Priča je prije četiri godina objavljena u Jutarnjem listu, izazvala zgražanje udruga za ljudska prava, udruga invalida i naravno cijele javnosti, te ponukala Ljiljanu Šišmanović na snimanje filma. Vjerojatno se nadala kako će sama činjenica da se o tom slučaju snima film ponukati stanare da preispitaju svoju odluku, no sudeći prema filmu ništa se nije promijenilo. Tako je njezin film postao istovremeno svjedočanstvo o nevjerojatnoj ljubavi i zajedništvu s jedne strane, te bešćutnosti i izostanku solidarnosti s druge. I sve to napravljeno je s rijetkom redateljskom suptilnošću pa autorica niti u jednom trenutku ne prelazi granice promatračke pristojnosti pravilno procjenjujući kako je priči poput ove doista svaki komentar suvišan. Gledatelju pak ostaje mučan osjećaj bijesa i bespomoćnosti.
“O hokeju i medvjedima”, kratka povijest duge ljubavi hokeja i Zagrepčana
“Prolaz za Stellu” u produkciji Factuma prva je od 5 svjetskih premijera koje je ove godine ponudila Liburnia Film Festival, a odmah nakon nje prikazana je i druga, dokumentarac “O hokeju i medvjedima” Radislava Jovanova Gonze i Josipa Ivančića, u produkciji Propeler filma, Al Jazeere Balkans i Zagreb filma. Riječ je naravno o hokeju i Medveščaku, odnosno kratka povijest ljubavi između hokeja i Zagreba koja zapravo uopće nije tako kratka kako mnogi misle. Ona traje nešto više od pola stoljeća, od formiranja prvih hokejaških klubova Mladosti i Medveščaka početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Riječ je vrlo profesionalnom, dramaturški korektno organiziranom i vizualno atraktivnom filmu koji obiluje zanimljivim arhivskim materijalima te dobro izabranim sugovornicima, među kojima su i protagonisti nekoliko valova hokejaške euforije, od legendarnih igrača Brune Zajeca i Borisa Renauda, hokejaškog entuzijasta Roberta Zadravca Belog sve do nositelja aktualne Medveščakove ledene bajke, direktora kluba Damira Gojanovića, kapetana Alana Letanga i nekolicine igrača. Kroz priču o hokeju i Zagrebu, njegovim usponima i padovima, film dočarava i suparništvo među sportovima u Zagrebu, osobito ono između košarke i hokeja, posve različite navijačke ideologije koje se vežu od određene sportove (osobito je upadljiva razlika između netolerantne atmosfere na nogometnim stadionima i obiteljskog feelgood veselja koje se događa na utakmicama Medveščaka), ali i nestanak romantičarskog pogleda na hokej kakav je postojao u samim počecima, a kojeg je zamijenio sveprisutni profesionalizam. Jedina konstanta je nevjerojatna ljubav Zagrepčana prema hokeju što jest fenomen, ali ne datira – kako se ponekad misli – od jučer.
Ova dva vrlo dobra filma koja progovaraju o licu i naličju Zagreba obilježila su prvi dan službenog programa festivala hrvatskog dokumentarnog filma koji je usprkos prijetnjama i povremenim kišnim incidentima solidno napunio Lučicu u Ičićima, tradicionalno šarmantno poprište Liburnia Film Festivala.