Govor tikovima

SADRžAJ

Miles Caraday (C. Marquette) je dječak čiji izniman dar za glazbu ne dolazi do izražaja zbog Touretteova sindroma od kojega boluje. Najveća potporu u nimalo lakom životu pruža mu njegova samohrana majka Laura (P. Draper). Majka ga ne može sačuvati od zlostavljanja školskih nasilnika i nerazumijevanja učiteljice glasovira Gimpole (C. Kane). Dječak se slučjano sprijatelji s glasovitim jazz saksofonistom Tyroneom (G. Hines) koji pati od istoga poremećaja. Između dječaka i odrasloga muškarca razvija se prisan odnos i njih dvojica uživaju u zajedničkom muziciranju i razgovorima o najboljim načinima preživljavanja u često nepravednome svijetu. Milesovu sreću povećava i činjenica da se između njemu dva najdraža bića, majke i Tyronea, rađa romantična veza...

"The Tic Code", američka obiteljska drama redatelja Garyja Winicka, donosi duboko osjećajnu i slojevitu priču o prijateljstvu usamljenoga desetgodišnjaka i popularnoga glazbenika, koje povezuju iznimna glazbena nadarenost i Touretteov sindrom od kojega obojica boluju. Redatelj je Gary Winick (Tadpole), a scenaristica Polly Draper (Dinner Rush), ujedno je i glumica u ulozi dječakove majke, koja je u scenariju koristila i vlastita iskustva iz bračne veze s jazz glazbenikom Michaelom Wolffom koji i boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Mladi Chris Marquette (Alpha Dog), u doba snimanja dvanaestgodišnjak, izvrstan je u svojoj nimalo lakoj ulozi, no pravi ton filmu daje 2003. godine preminuli svestrani zabavljač - glumac, pjevač, plesač i koreograf - Gregory Hines (The Cotton Club), u ulozi saksofonosta Tyronea. Ovaj film osvojio je simpatije publike, ali nije ga zaobišlo ni priznanje kritike. Duhoviti detalj je cameo pojava Tonyja Shalhouba, slavnoga tumača uloge opsesivno-kompulzivnoga istražitelja Monka iz istoimene serije, koji igra barmena u jazz klubu Village Vanguard. Kako i priliči, jazz je nadasve prikladan, a izvode ga John B. Williams, Dick Berk, Carlos McKinney i izvrsni saksofonist Alex Foster. "The Tic Code" je nagrađen i dvjema nagradama Berlinskoga festivala 1999. te brončanim Grifonom Festivala Giffoni i nagradom gledatelja na Međunarodnom filmskom festivalu u Hamptonu.