Bienvenue au paradis

Godine 1990. s uspjehom prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, ratna romantična drama scenarista i redatelja Alana Parkera (Bugsy Malone, Pink Floyd: Zid, Anđeosko srce, Evita, Angelin prah), vrlo darovitog filmaša nominiranog za Oscara za režije izvrsnih drama "Ponoćni ekspres" i "Mississippi u plamenu", na intrigantan se i prilično sugestivan način bavi temom internacije američkih građana japanskog podrijetla u logore, jednom od najmračnijih epizoda u američkoj povijesti. Uz dojmljivu glazbu Randyja Edelmana (Policajac iz dječjeg vrtića, Moj rođak Vinny, Beethoven, Posljednji Mohikanac, Maska, EdTv, Ubojica mekog srca, Šangajski vitezovi) i atmosferičnu fotografiju svog stalnog suradnika Michaela Seresina (Gradska vijećnica, Opasna šifra, Harry Potter i Zatočenik Azkabana), pri tome se najviše oslanja na izvrsne glumačke nastupe. Dennis Quaid (Jahači na duge staze, Put u svemir, Unutrašnji svemir, Wyatt Earp, Prava frekvencija, Traffic, Daleko od raja, Dan poslije sutra, U dobrom društvu) u današnjem je filmu ostvario jednu od najboljih uloga u karijeri, a T. Tomita (Klub sretnih žena, Četiri sobe, Dodir, Živjeti na sav glas, serije Santa Barbara, 24) gledateljsku naklonost osvaja smirenim i decentnim nastupom.