Traquenard

"Party Girl", atipičan film noir o buđenju čovjeka u bezosjećajnom gangsterskom odvjetniku, klasično je djelo Nicholasa Raya (Johnny Guitar, Buntovnik bez razloga) filmaša koji se proslavio osebujnom primjenom velikih hollywoodskih žanrovskih obrazaca. Uobičajena priča gangsterskoga filma s kombinacijom nasilja i ljubavi, najnižih i najplemenitijih osjećaja, nadahnuta donekle i stvarnim životom Dixieja Davisa, odvjetnika slavnoga chicaškoga mafijaša Dutcha Schulza, donesena je na prepoznatljiv Rayev način u velikome stilu i sa zgusnutim visoko estetiziranim ozračjem. Bilo da je riječ o Bogartu, Cagneyeu, Mitchumu, Deanu, Burtonu ili Jurgensu, samo neki od velikana s kojima je radio, ili nekome anonimnom, Ray uvijek ostavlja glumcu prostor za veliku kreaciju. U ovome slučaju, omogućio je sjajan posao Robertu Tayloru (Veličanstevna opsesija, Dama s kamelijama), kojemu je uloga šepavoga odvjetnika što bezuspješno pokušava prekinuti vezu sa svijetom kirminala, zasigurno najbolja u posljednjemu razdoblju blistave karijere. Uz Taylora su se istaknuli i njegova partnerica, nesuđena balerina i nasljednica Ginger Rogers, Cyd Charisse (Priče s Broadwaya, Pjevajmo na kiši), te Lee J. Cobb (Smrt trgovačkoga putnika, Na dokovima New Yorka) u karakterističnoj epizodi šefa podzemlja. Poticajan scenarij napisao je iskusni George Wells (Tri male riječi, Pitaj bilo koju) prema filmskoj priči Lea Katchera (Gole ulice, The Big Bankroll). Izvrstan film brilijantnoga redatelja koji je uspio pomiriti vlastitu autorsku osobnost i vjernost žanrovskome filmu.