SADRžAJ
Četrdesetogodišnji Jean-Luc (C. Berling) cijenjeni je liječnik gerontolog koji vodi kliniku za starije osobe. Pomažući svojim pacijenticama i pacijentima da se uspješno nose s izazovima starenja, Jean-Luc nije stekao samo profesionalni ugled, nego i poprilično bogatstvo. Oženjen je za vjernu Isu (N. Régnier), dok se cijeli život brine za mlađeg brata Patricka (S. Guillon) koji se pokušava probiti kao komičar, ali bez uspjeha. Jean-Lucovu mirnu svakodnevicu prekine dolazak njegova davno nestalog oca Mauricea (M. Bouquet) koji je sinove napustio prije trideset godina otišavši kao liječnik volonter u Afriku. Još uvijek prepun gorčine zbog očevog napuštanja obitelji, Jean-Luc malo-pomalo pokušava shvatiti razloge Mauriceove sudbinske odluke...Prestaju li ikad obiteljske veze? I postoje li životni problemi koji roditelji i djeca ne mogu prevladati? Na ova pitanja odgovara psihološka drama Comment j'ai tué mon père koju je 2001. režirala ugledna francuska redateljica i scenaristica Anne Fontaine (Entre ses mains, Nettoyage a sec). Intrigantne teme, dojmljivih likova i opravdano komorne atmosfere, film je zavrijedio vrlo dobre ocjene potvrdivši svoju autoricu kao vrsnu poznavateljicu ljudskih karaktera i međuljudskih odnosa. Poglavito unutar uže obitelji. Nju u ovom slučaju čine dva sina Jean-Luc i Patrick te otac Maurice koji je djecu i suprugu napustio prije trideset godina kako bi u Trećem svijetu volontirao kao liječnik. Ta je pak odluka zauvijek promijenila njegovoga starijeg sina Jean-Luca koji je i sam uspio kao liječnik, ali je emotivno ostao na razini napuštenog i nesretnog desetogodišnjaka. Je li iznenadni očev dolazak prilika za emotivno sazrijevanje ili je za takvo nešto prekasno, redateljica prikazuje na iznimno suptilan i uvjerljiv način preplećući mrežu različitih odnosa u filmu: odnos oca i starijeg sina, odnos oca i mlađeg sina, odnos dvojice braće, odnos starijeg sina i supruge koju vara, te na posljetku njezin odnos s novopridošlim svekrom. Ogoljene mizancscene, bogat introspekcijama te fokusiran na studiozno profilirane likove, film doista govori u prilog iznadprosječnog dara svoje redateljice i koscenaristice (scenarij je zajedničko djelo nje i Jacquesa Fieschija), a jednako tako i u korist glumačkih potencijala središnjih intrepreta. U prvom redu briljantnog veterana Michela Bouqueta (Toto le héros, La Rupture), koji je upravo za ulogu Mauricea nagrađen jedinim Césarom u svojoj dugogodišnjoj karijeri (rođen je 1925.). Za uspjeh filma zaslužan je i uvjerljivi Charles Berling (Ridicule, L'Ennui) kao hladni, ali krhki Jean-Luc koji je cijeli život unutar sebe pokušavao "ubiti" nestalog oca. U ostalim su ulogama Natacha Régnier (La vie rêvée des anges), Amira Casar (La Vérité si je mens) i Hubert Koundé (Brižni vrtlar). Film je u francuskim kinima naišao na solidan prijam, dok je prikazan u službenoj konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Locarnu.
Samo ne ti 
Forrest Gump 
Kumovi 