SADRžAJ
Nekoliko muškaraca okupilo se na lovu na zečeve. Pokazuje se da su to dobrostojeći veterani španjolskog građanskog rata. Mjesto radnje izgleda napušteno i ogoljeno do krajnjih granica, a po svemu sudeći vlada i nesnosna vrućina.
Kako dan odmiče, užareno sunce kao da prži njihove živce i vodi ih u delirij. Na vidjelo izlaze njihove slabosti i osobni konflikti, koji su u normalnim okolnostima pokriveni slojem pristojnog ponašanja. Kraj dolazi iznenada" Očigledne su aluzije na apokalipsu. Jedan od mušlaraca, Luis, poetski je duh koji voli citirati stihove iz Otkrovenja, kao i rečenice iz znanstveno-fantastičnog štiva. Mjesto na kojem su okupljeni podsjeća na Ezekijelovu dolinu kostiju, iako Saura tu analogiju sugerira samo vizualno, bez riječi.
Svi muškarci iz skupine očito imaju težak teret na svojoj savjesti koji ne žele priznati i koji će skupo platiti. Tema je naglašena nazočnošću jedinog nevinog mladića koji nije bio u ratu i koji nije sudjelovao u mutnim poslovnim pothvatima kao njegovi stariji prijatelji. On je naivan i jedini potpuno otvoren" Ono što izdvaja ovaj film od većine filmova kakve smo navikli gledati jest ekonomičnost riječi: nema suvišnih dijaloga. Ima čitavih scena u kojima suptilne geste ili metaforične slike govore za sebe. Čak se i glazba koristi vrlo štedljivo i svedena je na nekoliko prigušenih udaraca u bubanj ili zvona. Film je na Berlinskom festivalu 1966. osvojio Srebrnog medvjeda za režiju. Ukratko, La caza je remekdjelo Carlosa Saure koje ne bi trebalo propustiti.