Cenzura u Hollywoodu

SADRžAJ

Znate li da se za holivudsku kinematografiju katkad olako kaže da je "židovski biznis koji prodaje rimokatoličku teologiju protestantskoj Americi"?
U doba Velike gospodarske krize i sve manjih prihoda posjećenost kina drastično je opala. Da bi Hollywood preokrenuo taj trend, u filmovima je bilo sve više nasilja i seksa, do te mjere da je postala potrebna nekakva cenzura. Bolje organizirana katolička manjina osnovala je Katoličku legiju za doličnost i svećenici su poticali vjernike koji su nedjeljom dolazili na misu da bojkotiraju određena kina i filmove. Studija časopisa Variety pokazala je da su od 440 filmova proizvedenih u razdoblju 1932. - 1933., tzv. predkodeksnom razdoblju, čak 352 imala seksualni prizvuk, u 145 su bile "sumnjive scene", a 44 su bila otvoreno seksualne tematike.
No Hollywood nipošto nije želio da se vlada umiješa, stoga su studiji odlučili sami cenzurirati filmove. Angažirali su Willa Hayesa, upravitelja Poštanske službe SAD-a, republikanca i prezbiterijanca, nepušača i protivnika alkohola, povezanog s moćnicima u Washingtonu i na Wall Streetu. Od njega se očekivalo da "pročisti" Hollywood. Naručen je produkcijski kodeks, a napisala su ga dva katolika: jezuit Daniel Lord i izdavač časopisa o kinematografiji Martin Quigley. Stupio je na snagu u srpnju 1934. i provodio se sljedećih 20 godina, sve dok se potkraj Drugoga svjetskog rata američka kultura nije promijenila. Kredo je bio: zločin se ne smije isplatiti. Nije se smjelo prikazivati kako se obija sef niti kako se izvodi oružana pljačka. Malo napasti je u redu, no bilo je nužno pokazati da ona ima posljedice. To je, dakako, bio izazov za scenariste i redatelje i moglo bi se reći da je najkreativnije razdoblje Hollywooda proizašlo iz produkcijskoga kodeksa. Studiji su morali dobiti odobrenje udruge producenata i distributera filmova u Americi MPPDA da bi mogli prikazati film.
Tek je 1968. narušeni kodeks službeno ukinut i zamijenjen sustavom ocjenjivanja koji više služi kao upozorenje negoli kao zabrana.
Clara i Julia Kuperberg odabrale su idealne isječke da pokažu kako filmovi često odražavaju duh svojeg vremena, od predkodeksne seksualnosti do postkodeksne ozbiljnosti u skladu s puritanskim nasljeđem. Craig Detweilner i Thomas Doherty stručno opisuju te dane i pokazuju kako su se kreativci snalazili u takvim uvjetima.