Carsko putovanje

SADRžAJ

Nakon što su proveli razmjerno ugodno, donekle sigurno i hranom bogato ljeto na obalama Antarktike, carski pingvini zajedno kreću na dug put u unutrašnjost ledenog kontinenta, u potrazi za mjestom prikladnim za parenje i podizanje mladunčadi. Nanizavši se jedan za drugim, pingvini kreću na neizvjesno putovanje i najbrže, tj. najbolje što znaju - najčešće geganjem, a ponekad i kližući na glatkim, oblim trbuščićima - prilaze odredištu, boreći se pritom s okrutnim vremenskim uvjetima. Kad napokon stignu na odabrano područje, pingvini započinju ljubavne igre i nakon nekog vremena odabiru partnera s kojim će zasnovati obitelj. Međutim, kad ženka napokon izlegne jaje, svi pingvini izmoreni su glađu i išibani ledenim vjetrom. Ženke tada opet kreću na putovanje, ovaj put do obale po hranu za sebe i mladunče. U međuvremenu, mužjak ostaje čuvati jaje od smrzavanja, brižno balansirajući njime na stopalima i prekrivajući ga trbušnim perjem... Kad je u pitanju filmska poetizacija prirodnih fenomena, malo se koja kinematografija pokazala toliko angažiranom i zainteresiranom kao francuska. Nakon proslavljenih dokumentaraca "Microcosmos" i "Le peuple migrateur", koji su kino publici pružili potpuno novi pogled na svijet kukaca i ptica selica, red je došao na carske pingvine, prilično osamljene stanovnike Južnoga pola, koje osim simpatičnoga izgleda krasi i, kako ovaj film zorno pokazuje, junačko srce. Dok je za realizaciju dvaju spomenutih dokumentaraca bio zaslužan glumac, redatelj i producent Jacques Perrin, filma koji proučava pingvine prihvatio se ambiciozni znanstvenik, biolog Luc Jacquet. Po završetku školovanja Jacquet se vrlo brzo susreo s ovim dražesnim stvorenjima, krenuvši na prvu antarktičku ekspediciju već 1991. Zaintrigiran, znanstvenik počinje fotografskim aparatom i kamerom dokumentirati život pingvina, usmjerivši tako svoje aspiracije kombinaciji znanstveno-umjetničkog djelovanja. Od 2000. do 2003. Jacquet je pripremao scenarij i okupljao financijere za projekt koji je dugo planirao ostvariti - filmski prikaz neizvjesne pustolovine carskih pingvina. Godinu dana Jacquet je u teškim uvjetima, sa svojim malobrojnim hrabrim suradnicima, pratio carske pingvine na njihovu nekoliko stotina kilometara dugom putu, snimivši dokumentarac koji je 2005. osim publike i kritike osvojio i Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Razlog takvom uspjehu nije teško dokučiti. Već od prvih dugih poteza kamerom preko ledenih santi, planina i litica, "Carsko putovanje" u gledatelja budi osjećaj strahopoštovanja i divljenja, s tim da se objekt tih osjećaja vrlo brzo, nepromijenjena intenziteta, prebacuje sa zapanjujućih pejsaža na lijepa, naizgled nespretna bića čija svakodnevica apsolutno posramljuje uzrečicu "pasji život". U potpunoj suprotnosti s njihovom nježnom pojavnošću, carski pingvini, barem u razdoblju parenja, žive u uvjetima koji se ljudima (a i brojnim drugim životinjskim vrstama, vjerojatno) čine neizdrživima, a da pritom pokazuju nevjerojatnu srčanost i brižnost za svoje najbliže. Jacquet svoju empatiju i ljubav prema ovim stanovnicima južnog pola na gledatelja s lakoćom prenosi već krupnim kadrovima njihovih umiljatih lica te dirljivim scenama izmjenjivanja nježnosti među partnerima i zadivljujuće brige za mladunče, a sve to dodatno potencira naracijom koja gledatelju, dočaravajući misli majke, oca i djeteta pingvina, pojašnjava zbivanja na ekranu Iako je edukativni potencijal podređen umjetničkim ambicijama, "Carsko putovanje" uspijeva na obje razine: prikazujući pingvine u potpuno novom svjetlu hvalevrijedna junaštva i otkrivajući njihovu životnu kalvariju, ovaj dokumentarac istodobno oduševljava svojom visokom estetikom, fabulom gotovo razrađenom kao u igranu filmu i, možda i najvažnije, takvim junacima kakve bi malo koji scenarist uspio osmisliti. Uz spomenutog Oscara, film je, među ostalim, osvojio i nagradu Eddie Američkog udruženja montažera kao najbolje montirani dokumentarac, francuskog Cesara za najbolji zvuk te nagradu američkog National Board of Review u kategoriji najboljeg dokumentarca. Bio je također nominiran i za dvije BAFTA-e, u kategorijama filmske fotografije i montaže.