Superveliki ja

SADRžAJ

Godine 2005. nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma, te nagrađen na prestižnim festivalima u Sundanceu i Edinburghu, dokumentarac "Super veliki ja" debitantsko je ostvarenje producenta (The Future of Food, Class Act, Chalk, The Third Wave, What Would Jesus Buy) i scenarista Morgana Spurlocka. Zaintrigiran činjenicom da su Amerikanci najdeblji narod na svijetu, te da je čak 60% odraslih Amerikanaca predebelo, u veljači 2003. tada 32-godišnji Spurlock odlučio se podvrgnuti neobičnom eksperimentu. Privučen podatkom da se velik broj Amerikanaca svakodnevno hrani isključivo u McDonaldsovim restoranima brze prehrane, gdje konzumiraju i do tri obilna i visokokalorična obroka, Morgan je odlučio na postati "pravim Amerikancem". Uz stalan nadzor triju liječnika, kardiologa Stepena Siegela, gastroenterologinje Lise Ganjhu i liječnika opće prakse Daryla M. Isaacsa, te povremene konzultacije s drugim stručnjacima poput dijetetičarke Bridget Bennett i fiziologa Eica Rawleya, Morgan je unatoč protivljenju svoje zabrinute djevojke, veganke Alexandre Jamieson, pristao točno 30 dana hraniti se isključivo u McDonaldsovim restoranima, kojih samo na Manhattanu ima čak 83. Pritom je svoj eksperiment u suradnji sa snimateljem Scottom Ambrozyjem neumorno, duhovito i uz konstantan autoironični odmak bilježio kamerom, te istodobno davao znanstvena objašnjenja svih svojih tjelesnih i zdravstvenih promjena i problema uzrokovanih konzumiranjem svakodnevnih redovitih, "big" i "super size" obroka obogaćenih kemijski proizvedenim pojačivačima okusa, jedenjem golemih porcija kolesterolom izuzetno bogatih krumpirića, kao i ispijanjem jednolitarskih čaša Coca-Cole, Fante i ostalih barnumovski reklamiranih gaziranih pića. Već poslije nekoliko dana posjećivanja McDonaldsovih restorana Morgan se počeo širiti u struku, osjećajući zamor i vidne pomjene raspoloženja, da bi mu se nakon jednog tjedna tjelesna masa povećala za 5 posto. Istodobno, posjećujući nekoliko škola diljem Amerike i razgovarajući s Johnom Benzhafom III, profesorom prava sa sveučilišta George Washington, s odvjetnikom Samuelom Hirschom, s glasnogovornikom lanca restorana Subway Geraldom Fogleom i drugima, Spurlock je odlučio ukazati na zabrinjavajuće nezdravu prehranu djece u školama i općeniti nemar s kojim se ljudi odnose prema kvaliteti i količini hrane koju unose u organizam. Potrudio se gledateljima predočiti i procese proizvodnje nekih popularnih McDonaldsovih jela. Spurlockov je pokus naposljetku, nakon svih 30 dana hranjenja nezdravim instant pripravcima, rezultirao debljanjem za punih 13 kg, uz istodobnu opću bezvoljnost i gotovo ovisnički odnos prema mirisnoj i primamljivoj McDonadsovoj ponudi. Jedna od posljedica nastanka angažiranog i intrigantnog Spurlockovog filma bio je i bezuspješni pokušaj McDonaldsa da zabrani njegovu distribuciju. Ipak, šefovi najpoznatijeg svjetskog lanca restorana brze hrane, motivirani negativnim publicitetom, svoju su gastronomsku ponudu naknadno odlučili obogatiti navodno znatno zdravijim pripravcima, uz istodobno ukidanje "super size" obroka.