Maria Montessori: Život za djecu

SADRžAJ

Rim, 1892. Mlada žena stoji pred važnim zdanjem. Promatra ga nekoliko trenutaka, zatim odlučno ulazi, ignorirajući podrugljive poglede prolaznika. Ovo je prvi put da je žena ušla na rimski Medicinski fakultet kao studentica. Njezino ime je Maria Montessori.
Marijin fakultetski život nije lak: mora biti bolja od ostalih i ne smije pokazati ni najmanji znak slabosti. Jednoga dana, za predavanja iz psihijatrije, Maria shvaća da će krenuti tim putem, jer ova znanost proučava čovjeka, ne samo ljudsko tijelo. Na predavanjima iz psihijatrije Maria upozna fascinantnoga mladog profesora Giuseppea Montesana, s kojim počinje surađivati na projektu za pomoć zaostaloj i napuštenoj djeci. Maria u posao unosi strast i osjećajnost; za to vrijeme raste strast između nje i Giuseppea.
Napokon liječnica, Maria se opredjeljuje za pedagogiju, kako bi mogla pomagati djeci. Dolazi do saznanja da putem osjetila može djecu, čak i onu s ozbiljnim poteškoćama u učenju, naučiti čitati, pisati i računati. Rezultati su zapanjujući, ali tada Maria, šokirana, otkriva da je trudna. Giuseppe, koji ju je naizgled volio, najednom se potpuno mijenja. Maria želi pod svaku cijenu zadržati dijete, ali Giuseppe se odluči vjenčati s drugom ženom, premda pristaje djetetu dati svoje prezime. Dječačić, sada Montesano, dan je u skrbništvo drugoj obitelji, gdje ga Maria smije posjećivati samo pod uvjetom da čuva tajnu. Maria, povrijeđena i poražena, započinje nov život: predaje na Višem obrazovnom institutu, gdje širi svoje teorije o školovanju: djecu ne treba kažnjavati, nego im pomoći da razviju svoje prirodne vještine. Kako bi primijenila svoju slavnu metodu, kasnije će otvoriti prvu Dječju kuću, u koju počinju stizati posjetitelji sa svih strana svijeta, te prema njezinu modelu nastaju nove škole. Međutim, Marijina će avangardna metoda imati poteškoća s razvijanjem u Italiji. Maria će u početku morati ostvarivati kompromise s fašističkom vladom kako bi mogla zemljom širiti svoje ideje, ali to neće dugo potrajati, jer diktatura nije pogodno okružje za stvaranje slobodnih pojedinaca. Maria će se nastaviti boriti za svoje ideje i s paradoksom vlastita života: smjela je pomagati nebrojenoj djeci, ali nije joj bilo dopušteno odgajati vlastito dijete. Maria Montessori triput je nominirana za Nobelovu nagradu za mir te je 1949. primila francuski križ Legije časti.