Vlakom prema slavi

SADRžAJ

Prema adaptaciji Roberta Getchella autobiografije Woodyja Guthrieja, biografski film Hala Ashbyja portretira nekoliko najznačajnijih godina u životu slavljenog folk pjevača i društvenog aktivista. Za vrijeme Depresije 1930-ih, Guthrie (David Carradine), stanovnik američkog srednjeg zapada, svira po manjim mjestima, ali oslikavajući natpise, ne može zaraditi dovoljno da prehrani svoju ženu (Melinda Dillon) i djecu. Samo sa svojim kistovima, Woody se pridružuje migraciji na zapad iz „Prašinske posude“ u navodno zelenije kalifornijske pašnjake vozeći se teretnim vlakovima i stopirajući. Kad Woody koji sad nema ni prebijene pare bude otposlan s kalifornijske granice, on se ušulja u državu te upoznaje Luthera (Randy Quaid), koji Woodyja odvodi na farmu gdje stotine radnika preklinje za malo loše plaćenih poslova za žetve. Kad pjevač Ozark Bole (Ronny Cox) stigne i da bi zabavljao radnike i da bi ih naveo da se udruže u sindikatu, Woody se pridružuje Ozarku u pjesmi, bježeći s njime nakon što nasilnici prekinu okupljanje. Dobiva posao pjevajući na radiju s Ozarkom i njih dvoje postaju partneri u nagovaranju na sindikate. Budući da se ne može posvetiti svom osobnom životu nakon što je našao politički glas, Woody dovodi svoju obitelj na zapad, no njegova supruga ne može podnijeti Woodyjev lutalački način života. Ne želeći prodati svoje ideale za unosnu karijeru, Woody ponovno kreće na cestu, donoseći svoje pjesme o slobodi i protestu slušateljima diljem nacije pod vlastitim uvjetima. Izabravši prepričavanje umjesto kreštavih polemika, filmaši donose Guthrieja kao kompleksnu osobu s proturječnim vrlinama i manama. Unatoč hvali kritičara i nominacijama za nekoliko Oscara, uključujući za Najbolji film, „Put ka slavi“ bio je manje nego slavan na blagajnama kino dvorana.