OPIS
Godine 1909. u nedemokratskoj Švedskoj rađa se kopile i dobija ime Hervor. Njena majka je neudata, zbog čega je nazivaju kurvom i izbacuju iz kuće. Hervor odrasta u prihvatilištima i domovima za nezbrinutu decu, neželjena, odbačena od društva. Kao odrasla osoba provodi život boreći se za socijalnu pravdu. Svoju jedinstvenu priču nam priča u starosti. Režiser Knut Vester oživljava uspomene svoje bake kroz ručno rađene, animirane slike i mi postajemo svedoci njegove priče o nekome ko je odbačen kako bi kasnije ujedinio druge. Ovo je priča koja se često i dalje ponavlja.
Kao dete, umetnik Knut Vester je često posećivao svoju baku Hervor. Pričala bi mu priče, ne o princezama i prinčevima, već o svom turbulentnom životu, koji je bio daleko od jednostavnog. Njeni opisi su bili toliko živopisni da je mogao sve da vidi pred svojim očima. Godinama kasnije je napravio ove snimke u vodenim bojama. U spoju umetnosti i dokumentarca on prepričava život svoje bake kroz animaciju koju stvara ovim vodenim bojama. Hervor priča o tome kako je rođena kao „kopile” i kako ju je majka smeštala u razne hraniteljske porodice i domove za nezbrinutu decu, pošto je bila previše siromašna da bi se brinula o njoj. Ilustrovana arhivskim snimcima, njena iskustva dočaravaju kako se švedsko društvo odnosilo prema samohranim majkama i vanbračnoj deci na početku 20. veka. Hervor je bila pionirka ženskih prava i njena priča ne služi samo kao podsetnik na mehanizme društvene kontrole, opresije i odbačenosti, već kao i svedočanstvo moguće promene u društvu.