Vatromet

OPIS

Policijskom detektivu Yoshitaki Nishiju (B. Takeshi) život sve više sliči agoniji. Nedavno mu je ubijena kći, a voljena supruga Miyuki (K. Kishimoto) boluje od leukemije. Kad na nagovor svog kolege i najboljeg prijatelja Horibea (R. Osugi) ode s naoko rutinskog zadatka u posjet supruzi, dogodi se tragedija: Horibea napadnu iz zasjede i teško rane, a drugog policajca, koji ga je pokušao spasiti, ubiju. Nishija počne mučiti grizodušje, pa odluči iz korijena promijeniti život. Kako bi se riješio posla u policiji i bdio uz Miyuki, posudi veću svotu novca. Novcem želi pomoći i Horibeu, koji je nakon nesreće u invalidskim kolicima, a utjehu je pronašao u slikarstvu. Nishi ne želi dugovati mafiji, te naumi opljačkati banku ne bi li isplatio dug i s Miyuki krenuo na putovanje. No, mafijaši od njega zatraže i kamate na što Nishi ne pristane, pa radije izabere krvavi obračun...

Naslov sedmog i najpoznatijeg filma japanskog redatelja Takeshija Kitana kovanica je dviju riječi: hana na japanskom znači cvijet i simbolizira život, dok bi znači plamen i predstavlja pucnjavu, odnosno, smrt. Taj je bipolaritet i poanta samog filma, jer kroz priču o policijskom detektivu, posvećenom brizi za posljednje dane teško bolesne supruge, ali i suočenom sa zločinom i prijetnjama smrću, progovara ideja o vječnoj koliziji dobra i zla. Ovaj je filmski yin i yang urodio spojem lirske drame i nasilnih prizora, pri čemu se lirski elementi ne očituju samo u izrazima ljubavi i prijateljstva glavnog junaka, nego i u efektnoj uporabi fotografija slikarskih djela kao poveznica među segmentima fabule. Kitano je ne samo redatelj, scenarist i montažer filma, već je odglumio i glavni lik, a slikarska platna većim su dijelom upravo njegovi radovi. Treba napomenuti da je Kitano u glumačkoj podjeli predstavljen svojim umjetničkim imenom Beat Takeshi koje datira još iz dana njegove televizijske karijere. Premda se čini da je ovo i akcijski film, to je samo donekle točno. Prije je riječ o korištenju nasilja kao kontrapunkta središnje ljubavne priče čiji protagonisti gotovo ni ne komuniciraju, pa je dijalog u filmu, ne bez razloga, sveden na minimum. Uz Kitana, film je glumački trijumf i cijenjene japanske glumice Kayoko Kishimoto u ulozi supruge, te redateljeva kućnog glumca Rena Osugija (Brother) kao paraliziranog Hirobua. Film je, uz niz međunarodnih priznanja (Sao Paolo) dobitnik i Zlatnog lava na 54. međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 1997., kao i nagrade "Five Continents" Europske filmske akademije.