SADRžAJ
U povodu gostovanja na devetom Festivalu svjetske književnosti Svetlana Aleksijevič dala je intervju Hrvatskoj radioteleviziji.
Bjeloruska disidentica, književnica i novinarka Svetlana Aleksijevič (1948.) jedna je od najvažnijih intelektualki današnjice. Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2015. godine za "polifono stvaralaštvo, koje je spomenik patnji i hrabrosti u našem vremenu".
Poznata je po svojim dokumentarističkim knjigama "Rat nema žensko lice", "Dječaci od cinka", "Černobilska molitva" i "Rabljeno doba" u kojima govori o velikim povijesnim traumama bivšeg SSSR-a, dajući glas svjedocima vremena, onima koji inače ne dolaze do glasa. Bilježeći pomno tu propuštenu povijest, rasvijetlila je emocionalne živote ljudi od Černobila do Kabula i ispisala intimnu povijest ljudske duše, istinsku povijest našeg vremena.
Svojim dokumentarističkom metodom proširila je koncept književnosti i stvorila novu vrstu književnog žanra, žanra ljudskih glasova.
Zbog neslaganja s vlasti 2000. godine napustila je Bjelorusiju te se nakon desetljeća egzila 2011. vratila u Minsk, da bi nakon bjeloruske demokratske revolucije 2020. bila ponovno prisiljena napustiti domovinu.
Osim Nobelove, dobitnica je i mnogih drugih nagrada, primjerice Lajpciške nagrade za europsko sporazumijevanje (1998.), Herderove nagrade (1999.), Mirovne nagrade Erich Maria Reamrque (2001.) i Mirovne nagrade Udruženja njemačkih kritičara (2013.).
