Pokémon Detective Pikachu – Probuđena nostalgija
Globalni fenomen Pokémona, kreatora Satoshija Tajiria pokorio je svijet. Od razmjenjivanja Pokémon kartica, crtanog filma, videoigre, mobilne aplikacije pa do posljednje uspješnice, filmske premijere – Detektiva Pikachua kojeg je režirao Rob Letterman ( Shark Tale, Monsters vs. Aliens, Gulliver’s Travels).
Narativni dio preuzet je dijelom iz Nintendove igre, a sama radnja smještena je u Ryme City, posljednje utočište Pokémona i ljudi.
Radeći kao djelatnik u osiguravajućoj kući, Tim Goodman (Justice Smith), duboko je nezadovoljan monotonim poslom. Ugašen san Pokémon trenera, davnih je dana pao u vodu kada je zamijenio san zbog sigurnosti egzistencije. U vrijeme kad su svi prijatelji iz njegove generacije pronašli smisao u onome što rade, i svaki od njih otišao na svoju stranu, Smith još uvijek traži smisao. Sve to pada u drugi plan kad sazna da je njegov otac, detektiv Harry Goodman (Ryan Reynolds) ubijen na dužnosti. Otputuje u urbanu džunglu naizgled harmoničnog Ryma u potrazi za odgovorima. Susreće očeva Pokémon partnera, Pikachua te se upušta u intrigantnu detektivsku potragu neistraženim ulicama grada. Uz pomoć mlade novinarke u proboju, Lucy Stevens (Kathryn Newton) i njezina Psyducka otkrivaju misterij koji se krije iza sumnjive smrti njegova oca.
U redateljskom smislu film je prilagođen generaciji odrasloj uz Pokémone. Danas su to ljudi u srednjim dvadesetima i na početku tridesetih koje će ovaj film podsjetiti na nostalgične momente dječje bezbrižnosti i igre kartama u nekom školskom parku, ili revno prateći crtani film svake večeri prije spavanja. Ne može se prigovoriti na pristup, jer je omjer humora i ozbiljne akcije vrlo umjeren, a čarolija Pokémon franšize postojana. Akcijske su scene promišljene i efektne pa dinamika ne izostaje. Računalno generirani elementi Ryme Cityja i Pokémona vrlo su kvalitetni i nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Istina, nije se moglo prikazati više od prisutnih Pokémona, jer to bi doista iziskivalo nadljudske napore a i poprilični financijski budžet, budući da ih ima oko 800. Stoga ne čudi što se pojedine vrste Pokémona pojavljuju iz scene u scenu pa tako ispada da u Rymu žive samo Bulbasauri, Charmanderi, Squirtlei, Snorlaxi i slično.
Sama je koncepcija fabule vrlo dobro povezana s općom koncepcijom franšize (poput uloge Mewtwoa, spominjanje pojedinih regija). Nedostaci su vrlo prozirna i predvidljiva priča te motivi glavnog negativca koji su pomalo nategnuti. Istina je da nostalgija pomiješana s izvanrednim vizualnim iskustvom na momente odvuči pažnju u pozitivnom smjeru, no zagrebemo li površinu, naići ćemo na ozbiljne nedostatke koji su nedorečeni ili nedovoljno prezentirani. Činjenica koja nešto spašava situaciju jest da se ne radi o nastavku, koji bi bio poprilično loše rangiran, već o prvijencu pa pa se može zažmiriti na jedno oko. Uvjerljivi, i usudio bih se reći fluidni efekti uspjeli su spojiti računalno generirani svijet s onim stvarnim. Dizajn svakog od Pokemona, je odlično realiziran (istaknuo bih Mr. Mime, Psyduck, Torterra). Iako ljupki, prikazani su i u svojim ne tako divnim izdanjima. Posebno u scenama borbe, i onima gdje su pod utjecajem sredstva koje im promijeni samu narav.
Protagonisti filma, Justice i Kathyrn solidno su odradili uloge, koliko im je scenarij dopuštao. Vidljiva je scenska kemija koja je dosta pridonosila samoj dinamici. Iako se radi o vrlo ograničenim i gotovo tipiziranim ulogama, one vrlo dobro koreliraju s kontekstom filma tako da nema smisla tražiti ništa pretenciozno. U ulogu antagonista, Billa Nighya (Howard Clifford) te njegovu pozadinu priče film nije naročito zadirao, osim u činjenici da je znanstvenim eksperimentima pokušao klonirati najmoćnijeg ali izumrlog Pokémona Mew te iskoristiti njegove sposobnosti za vlastitu supremaciju nad Pokémonima i ljudima.
Glas Ryana Reynoldsa kao glas Pikachua nekako se prirodno uklopio, pa je tako i njegov šarm i njegova humorističnost pravi pogodak. Kao zvijezda filma doslovno je zasjenio sve pred sobom. A prijateljstvo koje raste između Pokémona i čovjeka, reminiscencija su na činjenicu da Pokémon bira čovjeka, a ne obrnuto.
Poneke reference koje se tiču isključivo Pokémon franšize, ostat će nejasne onima koji se s njima nisu do sada susretali, ali neka vam to ne bude prepreka pri gledanju, bar se okvirno informirajte prije kako vam film ne bi ostao hermetičan i pomalo nejasan. Imajte na umu da je ovo prvenstveno film za fanove, a potom sve ostale gledatelje.
Mišljenja sam da je ovo jedna od vjerodostojnijih, ako ne i najoriginalnija adaptacija video igre (animiranog filma također) koju smo imali prilike pogledati. Uz fantastične vizualne i auditivne prizore, karakterno dosljedne Pokémone, određenu razinu kvalitetno odrađenog humora, ovaj film unatoč određenim minusima zadržava vrlo visoko mjesto. Nesumnjivo da će i zarada od filma biti poprilična budući da je buđenje nostalgije postala vrlo lukrativna receptura.
Naposljetku, ne preostaje vam ništa drugo nego se upustiti u ludu avanturu i upoznati čudesni svijet Pokémona.
Ocjena: 4/5
The post Pokémon Detective Pikachu – Probuđena nostalgija appeared first on Inverzija.
