Branili smo Domovinu: Pripadnici nacionalnih manjina u Domovinskom ratu

TARTALOM ISMERTETő

Istra, Primorje i Dalmacija u Domovinskom ratu dali su mnoge pripadnike nacionalnih manjina koji su stali u prve redove obrane svoje domovine Hrvatske. Njihove priče čuti ćemo u trećoj, posljednjoj epizodi serije.
Ljubav prema domovini i zajednički neprijatelj - dvije su stvari koje su u Domovinskom ratu Hrvate snažno povezale s Albancima. Oni su sudjelovali u svim bitkama na svim frontovima, a sveprisutni su bili i u svim rodovima - od oklopništva do zrakoplovstva. Njih 16 kraj rata dočekali su kao visoki časnici Hrvatske vojske. Jedan od njih je Milaim Šukaj, ponos Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Njegov bijeg iz Jugoslavenske narodne armije bio je pravi triler.
Najveća skupina Talijana u Hrvatskoj živi na području zapadne Istre gdje se smjestio i gradić Buje. Ratne 1991. četvrtina svih Talijana u Hrvatskoj živjela je upravo na području Bujštine, njih čak pet i pol tisuća. Mnogi su ostavili svoje poslove i priključili se obrani Republike Hrvatske. Tako je učinio i mjesni učitelj Antonio Furlan. Umjesto školovanja djece u klupama, prihvatio se obuke vojnika u rovovima.
Mnogo Srba u Hrvatskoj shvatilo je na samom početku rata kako u pitanju nije međunacionalni sukob već obrana samostalnosti Republike Hrvatske. Velik broj njih uzeo je oružje u ruke i pošao braniti svoju domovinu, a među prvima iz Istre bio je Saša Jovanović. Njegov otac Petar, unatoč godinama, bio je uporan u namjeri da pođe za njim. Želja mu se ostvarila na 49. rođendan.
Multietnička Rijeka dala je u Domovinskom ratu jako puno. Njezin šarolik sastav stanovništva ogledao se i u riječkim postrojbama među kojima je posebno mjesto zauzimala Specijalna jedinica policije "Ajkule". U njoj su se za slobodu i samostalnost borili i muslimani koji su tada bili druga nacionalna manjina po brojnosti u Rijeci. Jedan od njih, Nedžad Brkić, prošao je ratišta od Dubrovnika preko Velebita do Slavonije.