Branili smo Domovinu: Pripadnici nacionalnih manjina u Domovinskom ratu

TARTALOM ISMERTETő

Najveći broj pripadnika nacionalnih manjina branio je Hrvatsku upravo u istočnoj Slavoniji kamo odlazimo u potrazi za tim tihim herojima. Mnogi od njih bili u Srbi. Danas teško pričaju o svojim iskustvima, kao što im je '91. bilo teško stati pred puške svojih sunarodnjaka. Ipak, za Nikolu Masnikosu nije bilo dvojbe. Iako je odrastao u srcu srpske pobune u Hrvatskoj, Kninu, vrlo brzo shvatio je da beogradski vjetrovi pušu na krivu stranu.
Istočni Slaveni bez matične države - Rusini, često su kroz povijest poistovjećivani s Ukrajincima. Nekoliko tisuća živjelo ih je prije rata u Hrvatskoj, uglavnom na krajnjem istoku zemlje. Među selima u kojima su činili većinu bilo je i selo Mikluševci. Ono se u jesen '91. odbijalo predati pred velikosrpskom agresijom. Presudnu ulogu tu je imao vođa mikluševačkih Rusina Đuro Biki.
Jugoslavenska narodna armija u ljeto 1991. otvoreno je stala na stranu velikosrpske agresije. Mladići raznih nacionalnosti koji su služili vojni rok pokušavali su pobjeći iz nje svjesni da se nalaze na krivoj strani. U pokušaju bijega mnogi su ubijeni, a slična sudbina umalo je snašla i vojvođanskog Mađara Roberta Füstosa koji se istaknuo u obrani Laslova.
Osim Nikoline, Đurine i Robertove, čuti ćemo i priču pripadnika nekoć najbrojnije etničke skupina na području Hrvatske - Nijemca Roberta Junga, dobrovoljca koji je napustio svoj posao i otišao u vojsku u samim počecima organiziranja obrane Osijeka.