SADRžAJ
Posljednji film francuske kinematografske veteranke Agnès Varda svjetsku premijeru imao je na Berlinalu gdje je Vardi u devedesetoj godini uručena i nagrada za životno djelo. U svojem filmskom testamentu ova vizualna pripovjedačica i žestoka protivnica svakog institucionaliziranog načina razmišljanja vodi nas na putovanje kroz svijet njezinih nekonvencionalnih slika. Ili riječima same Varde: „Htjela sam ponovno izumiti film i biti sretna što sam žena. Htjela sam biti radikalna.“ U svom filmskom predavanju Varda nam se obraća s kazališne pozornice koju transformira u kino koristeći sve čari lanterne magice. Pred nama podastire svoje posljednje autobiografsko i izrazito autokritično djelo u kojem kombinira snimke iz svojih filmova i javnih nastupa s razigranim dramatskim rekonstrukcijama. Varda se uvijek voljela poigravati s realnošću i reprezentacijom iste, jukstaponirajući pokretne slike i fotografije na način u kojem je vidljivo njezino zaleđe kao povjesničarke umjetnosti.
Fotografije
