Umro Bernardo Bertolucci: Jedan od najvećih europskih redatelja svih vremena
Umro je Bernardo Bertolucci, legendarni talijanski redatelj.
Najpoznatiji po filmovima ‘Posljednji tango u Parizu’ i ‘Posljednji kineski car’, Bernardo Bertolucci je rođen 16. ožujka 1940. u Parmi.
Pohađao je studij suvremene književnosti na sveučilištu u Rimu te pisao pjesme i filmske kritike baš poput njegova oca, ali je odustao od formalnog školovanja kad je dobio poziv i posao kao asistent redatelja Pieru Paolu Pasoliniju na njegovom debi filmu ‘Accattone’ (1961.).
Već iduće godine debitirao je vlastitim naslovom, ‘Smrt’ (La commare secca), nakon čega je nizao filmove ‘Prije revolucije’ (Prima della rivoluzione, 1964.), ‘Partner’ (1968.), ‘Strategija pauka’ (Strategia del ragno, 1970.). Za ‘Konformista’ (Il conformista, 1970.) je osvojio nominaciju za Oscar za adaptirani scenarij.
Jedno od najpoznatijih djela mu je kontroverzni film ‘Posljednji tango u Parizu’ (L’ ultimo tango a Parigi, 1972.) s Marlonom Brandom i Marijom Schneider u glavnim ulogama. Legendarna erotska drama je zbog do tada neviđenih sirovih prikaza seksualnog nasilja šokirala javnost i mnoge kritike izazvala je već na premijeri da bi se kasnije vremenom počeo cijeniti njegov surovi naturalistički pristup.
Slijedila je petosatna ekstravaganca ‘Dvadeseto stoljeće’ (Novecento/1900, 1976.), a potom je slijedio ‘Mjesec’ (La luna, 1979.) da bi ponovni interes javnosti i filmskog miljea dobio vrhunskom ekstravagancom ‘Posljednji kineski car’ (The Last Emperor, 1987.) koja je osvojila devet Oscara od kojih se izdvajaju oni za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij. Interes za Aziju je nastavio u filmu ‘Mali Buda’ (Little Buddha, 1993.), dok je ‘Čaj u Sahari’ (The Sheltering Sky, 1990.) bio pokušaj romantične. Slijedila je ‘Zavodljiva ljepota’ (Stealing Beauty, 1996.), a posljednji film su mu ‘Sanjari’ (The Dreamers) iz 2003.
