Prva pomisao koja se stječe pri početku gledanja ovoga filma je da se radi o inačici francuskoga mega-hita "Amélie", odnosno o filmu koji se izravno povodi za potonjim, povjeravajući glavnu ulogu istoj glumici u gotovo identičnoj ulozi zaljubljive slatkice izgubljene u mašti. Međutim, kako radnja napreduje, postaje očito da se radi o nečemu potpuno drukčijemu, naime, o gotovo patološkoj ličnosti koja ne preza od drastičnih poteza ne bi li došla do predmeta svoje požude. Zbog toga se film može opisati kao krajnje ozbiljna psihološka drama. "Do ludila... nimalo" sadrži vrlo originalan režijski postupak: druga polovica filma ispričana je iz druge perspektive, naime, drugoga glavnoga junaka, što poriče "istinitost" nekih već predstavljenih činjenica, što mu daje dodatnu zanimljivost. Uz izvrsnu Audrey Tautou, ostale važnije uloge interpretiraju vrsni noviji francuski glumci, Samuel Le Bihan (Le Pacte des Loups) i Isabelle Carré (Se Souvenir des Belles Choses).