Godine 1953. na festivalu u Veneciji ovjenčana Srebrnim lavom, te godinu kasnije nominirana za Oscra u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge, izvrsna noirovska drama glasovitog Samuela Fulera (Čelična kaciga, Bajunete spremne, Velika prva divizija) izuzetno je uspjela adaptacija priče "Blaze of Glory" američkog pisca Dwighta Taylora. Kultni osobenjak Samuel Fuller redateljsku je karijeru započeo vesternom "Ubio sam Jesse Jamesa" 1949. godine, a jedinstvenim stilom i beskompromisnim stavovima ubrzo je privukao pozornost filmofila. Samuel Fuller je bio redatelj koji je svijet oko sebe doživljavao kao poprište stalnih i beskonačnih sukoba, bilo ideoloških (Pljačka u Južnoj ulici, Vrata Kine), bilo etičkih (Američko podzemlje, Goli poljubac), bilo kulturoloških (Kuća od bambusa, Let strijele), ili pak sukoba u samom pojedincu, koji su nerijetko odraz stanja u društvu (Šok koridor). Njegovi su filmovi djela ekspresivnog stila, grubih pokreta kamere, divlje montaže, izražene vizualnosti i gotovo naturalističke snage. Dijelom i nezasluženo stekavši ugled desničara, Fuller je s vremenom bio proglašen "McCarthyjem holivudskog filma", redateljem koji u svojim djelima izravno upozoravao na sve ugroze koje su prijetile američkom načinu života. Takav svjetonazor vidljiv je i u današnjem filmu, naglašeno politiziranom i ideološki obojenom ostvarenju koje sjajno dočarava antikomunističku histeriju u američkom društvu 50-ih godina prošlog stoljeća, te u kojem Fuller iskazuje naklonost prema ljudima s društvene margine, prema sitnim lopovima, prostitutkama i siromašnim policijskim doušnicima. Sjajna Thelma Ritter (Sve o Evi, Prozor u dvorište) je zasluženo osvojila oskarovsku nominaciju.