Rat prije rata: Vojni udar

INHALT

Nakon pobjede na izborima Tuđman je pozvao Hrvate na funkcijama u saveznim tijelima da se stave na raspolaganje demokratskoj Hrvatskoj. Neće proći dugo a jugoslavenski premijer, Ante Marković, svom će ministru obrane predložiti Tuđmanovo uhićenje. Još prije izbora prekinuti su svi kontakti s JNA. Tuđman pokušava smanjiti napetosti. Zato na mjesto ministra obrane postavlja donedavnog generala JNA, Martina Špegelja. Uslijedit će sastanak s vrhom jugoslavenske vojske. Nakon sastanka Jugoslavenska armija javno priznaje legitimitet nove hrvatske vlasti. Pokazat će se da je takav pristup nove hrvatske vlasti presudno utjecao na razvoj događaja. Međutim, oni koji su izabrani da smanjuju napetost u odnosima s JNA - ministar unutarnjih poslova, Josip Boljkovac, i obrane, Martin Špegelj - uskoro su se našli na optuženičkoj klupi. KOS je u posjedu 19 sati videosnimki i 121 sata tajnih audiosnimki. Hrvatska, kojoj je Armija u svibnju ilegalno otela oružje teritorijalne obrane, sada je pod optužbom za ilegalno naoružavanje. Za KOS-ove snimke zna samo vojni i obavještajni vrh. Šef KOS-a Aleksandar Vasiljević 3. prosinca kreće u akciju hapšenja ministara iz samog vrha hrvatske vlasti. Jugoslavenski ministar obrane Kadijević zaustavlja akciju. Na Tuđmanovo inzistiranje od KOS-a zahtijeva izvješće o naoružavanju pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Na svojoj prvoj sjednici u novoj godini Predsjedništvo donosi odluku: Sve nelegalne formacije moraju predati naoružanje. Sredinom siječnja, srpski član Predsjedništva, Borisav Jović, i hrvatski, Stjepan Mesić, postižu kompromis. Hrvati pristaju vratiti 20.000 automata, ali da zauzvrat, citiramo: neometano "srede" Knin i uhapse Babića. Milošević je pobjesnio. 23. siječnja Kadijevićevo ministarstvo obrane izdaje oštro priopćenje, a Tuđman dobiva poziv na sastanak proširenog Predsjedništva Jugoslavije u Beogradu. Istoga dana vojna policija privodi optužene Virovitičane. U Zagrebu su burne demonstracije. Premda mu brojni suradnici savjetuju da ne putuje, Tuđman vjeruje da razgovorom i argumentima još uvijek može odgađati vojnu intervenciju na Hrvatsku. Jugoslavenska državna televizija u elitnom terminu emitira film vojne obavještajne službe o, kako tvrde, ilegalnom naoružavanju paravojnih snaga u Hrvatskoj. Sve ukazuje da se kompletan hrvatski državni vrh više neće vratiti u Zagreb. Istodobno, u Zagrebu je izvanredna sjednica Sabora. Strahuje se za predsjednikov život.
Dramatična noć u Beogradu. Predsjedništvo SFRJ je podijeljeno 4:4. Srbin iz BiH, Bogić Bogićević, nije se dao slomiti. Glasovao je protiv vojne intervencije. Hrvatski sabor 21. veljače 1991. poništit će sve savezne zakone koji su u suprotnosti s republičkima i najaviti da 30. lipnja planira napustiti Jugoslaviju. Krajem veljače na stolu je novi plan. Kadijević će ga predstaviti jedino Joviću, a ovaj će ga, tri dana kasnije, raspraviti s Miloševićem. Svjestan kako ne može dobiti potporu Predsjedništva za intervenciju u samo jednoj republici, Kadijević aktivira staru Mamulinu zamisao. Smijeniti saveznu Vladu, Predsjedništvo i neposlušne republičke vlasti. Zabraniti sazivanje Skupštine. Od međunarodne zajednice tražiti rok od šest mjeseci za postizanje dogovora. Već je pripremljena vojna uprava u Hrvatskoj, te popis osoba iz javnog života Hrvatske spremnih preuzeti najviše dužnosti.

Drehbuch: Miljenko Manjkas