Prizemljeni svemir

TARTALOM ISMERTETő

Poetska vizija Dioklecijanove palače, nagrađivane pjesnikinje Gordane Benić, u filmu je uprizorena spojem mjesečevog pejzaža Paga i splitske svemirske arheologije te futurističkom vizijom Teslinog puta. Pjesnikinjin opus u cijelosti je posvećen gradu Splitu, a u filmu Palača ima dimenziju nove stvarnosti, kakvu Splićani nisu vidjeli.
Naslov filma je oksimoron, paradoks kao i poezija u prozi Gordane Benić. Godine 2014. dobila je nagradu Goranov vijenac za cjelokupni poetski opus, a za zbirku "Nebeski ekvator", ovogodišnju Nagradu HAZU-a za književnost. Njezina poezija prevedena je na desetak stranih jezika, a knjige na njemački i francuski. Svoje četiri knjige, imaginarne poetske palače, napisala je na otoku Pagu jer se Palači približava tako da se udalji od nje. Beskonačnost u nama je kozmička komponenta unutar Palače koju je Gordana Benić osjetila još kao dijete svakodnevno prolazeći pored sfinge. Snaga vizualnosti njezine poezije i u filmu gledatelju donosi osjetilne i duhovne senzacije. Film je namijenjen publici koja je sačuvala moć osjetiti umjetničku energiju čiji impuls dolazi iz oku nevidljivih dimenzija, a posljedica je odzemljenje.