Slike duše: Petar Popović - Peca

TARTALOM ISMERTETő

“Ja sam prva generacija koja je ostarila uz rokenrol. Postoje penzionirani piloti, liječnici, odvjetnici, učitelji... Ja sam rokenroler u penziji i nije me toga stid. Netko je morao i to biti.” - kaže Petar Popović, jedan od najboljih, najpoznatijih i napopularnijih poznavatelja rokenrola u staroj, velikoj Jugoslaviji i njegov promotor u herojskim vremenima kada je bio dostupan samo povlaštenima, entuzijastima i zaluđenicima, vremenima kada je smatran gotovo antidržavnom rabotom. Prijatelj i savjetodavac mnogih rokera sa ovih prostora, direktno zaslužan za njihove bogate karijere, mada će uvijek reći da se sa tim pretjeruje... Prvi tekst, citiram ga, «za pare», objavit će travnja 1967. godine u nedjeljniku «Gong», ali držim da je zaista počeo koju godinu kasnije, vezujući tisuće mladih ljudi da ponedjeljkom provode «Veče uz radio». Bio je urednik «Džuboksa» u njegovim najslavnijim danima, pokrenuo i uređivao časopis «Rock», radio u UNICEF-u... Na radost mnogih mladih rokera jedno vrijeme nešto se pitao i u PGP RTS. Živa enciklopedija rokenrola, svjedok i sudionik. Od legendarnog petodnevnog koncerta na otoku Vajt 1970. godine do gitarijada u Sanadu, Bajmoku ili Trsteniku... Autor: Milan Nikodijević