Predsjednik

TARTALOM ISMERTETő

Još tijekom sedamdesetih u središtu Tuđmanovih političkih promišljanja je posttitovska Jugoslavija. Zato je već tada Franju Tuđmana jugoslavenski represivni aparat označio kao glavnog neprijatelja režima. Godinama ranije on je predmet posebne policijske obrade. I prvi politički sudski proces poslije Titove smrti pokrenut je upravo protiv Tuđmana. Osuđen je na tri godine zatvora i zabranu javnog djelovanja. U rujnu 1984. godine pušten je iz zatvora u Lepoglavi zbog lošeg zdravstvenog stanja.
Nedugo potom na vlast u Srbiji uspinje se Slobodan Milošević, predsjednik Saveza komunista Srbije, koji započinje projekt unitarne Jugoslavije. Na ratnohuškačkim masovnim skupovima najavljuje rat. Slijedi razdor u samom SKJ i odlazak slovenske i hrvatske delegacije s 14. Kongresa u Beogradu, kada se komunistička partija Jugoslavije praktično raspala. Tuđman u to vrijeme aktivira svoj stari kružok bivših hrvatskih disidenata s kojim se redovito sastaje u svom domu. Aktivno komunicira i s hrvatskim iseljeništvom pripremajući se za ono što slijedi. Poučen iskustvom iz prethodnog rata, zagovara pomirbu Hrvata, što će se pokazati ključnim u skorom preuzimanju vlasti i obrani Hrvatske.